“Vozi, Miško”

Ako ne znaš ko je Miško i ko mu je i kada i gdje rekao kuda da vozi, molim te da upališ Google i općekulturno se obrazuješ jer se to mora znat! Evo da ne moraš sve guglat ja ću ti reći, ono što je sad trenutno najvažnije, da Miško vozi za Beograd. Ostalo izvoli sam saznat. E sad kad smo to riješili, idemo na bitne stvari. Bitne stvari su da nisam slomila nogu, da me niko nije pokrao i da me nije udario grom. Što je, s obzirom da mi je na pretprošlom putovanju otkazan let, a na prošlom me ugrizao pas, veliki napredak.

Nije se dogodilo ništa strašno, osim što sam pojela family pack mančmalova jer to radiš kad čekaš dva sata na granici. I ovo nije ko ono kad kažeš dva sata jer ne znaš koliko točno, a dva sata zvuči dovoljno dramatično. Ovo je doslovno dva sata. Jer srpska pa onda hrvatska posla. Al mančmalov je bio fin! Nastavi čitati

Ne volim kad negdje nisam bila

Za vikend sam bila u Bjelovaru. Nisam nikad prije tamo bila. A što sam starija sve manje volim kad negdje nisam bila. Sad popisujem, zapisujem, zaokružujem, ucrtavam, upikavam sve gradove, mjesta, sela, predjele koje posjetim. Jedan zid u sobi mi je prelijepljen razglednicama. Vrata frižidera su mi jedno veliko magnetno polje puno magneta od kojekuda.

Prije nisam htjela ići kojekuda. Zanimali su me samo veliki gradovi. Metropole. Eventualno neke poznate prirodne ljepote. I neki poznati manji gradovi. Ali uglavnom metropole. I to sve vani. Mislim šta ću obilazit Hrvatsku. To je tu. To mi je blizu. Stignem. Ima vremena. I onda sam se, da ne znam točno ni kako ni kad, promijenila i postala ko moj muški roditelj. A nema nam ništa ljepše nego kad u sebi prepoznamo svoje roditelje i njihova mišljenja, riječi, stavove, postupke i ponašanja na koja smo kolutali očima. Nastavi čitati

Neplanirano planirano Skopje

Zamisli stado mazgi. Mislim možeš zamisliti i dva, tri, pet takvih stada. Ja ću i dalje bit tvrdoglavija od svih njih. Puta još dva. Plus što sam još superorganizirana i totalno nefleksibilna. Ni u šta od ovoga nije se uklapala činjenica da me u Grčkoj ugrizao pas lutalica i da smo se odmah morali vraćati u Hrvatsku zbog cijepljenja i ne provesti dva planirana dana u Skopju. Kojem sam se toliko veselila!

Iz Grčke smo krenuli podosta kasno jer sam ja još morala na previjanje prije puta. Bila sam sva nesretna. Skopje već jako dugo želim posjetiti i ovo je bila idealna prilika. Gunđam. Morogam. Mogo me neko u Skopju cijepit. Glupi pas. Dosadna sam i sebi i automobilskim cimerima. A jel nije da mi pored Skopja skoro pa prolazimo?! Zna me 28 godina. Znao je da im se ne piše dobro čim sam to pitala. Pa možemo stati bar da malo prošetamo. Makar malo. Nastavi čitati

%d bloggers like this: