Dan treći
Iako mi je svaki londonski dan bio lijep i poseban na svoj način, treći dan bio mi je ipak najdraži. Krenuo je vrlo službeno. Prije nego što ću ići u London mama mi je dala funte koje su njoj ostale od njenog zadnjeg posjeta Engleskoj. Posjeta koji je bio prije 15-ak godina. Lijepa jedna svotica funata. Međutim. Long story short. Ispostavilo se da su te funte zastarjele i kao takve neupotrebljive. I to su toliko zastarjele da ih kod nas nigdje nisam mogla zamijeniti za nove. Ljubazni ljudi iz Engleske banke (Bank of England) na moj upit mailom vrlo su brzo odgovorili i objasnili šta mi je činiti. Da se nije radilo o jednoj većoj svoti novaca vjerojatno mi se ne bi dalo jer su me upozorili da znaju biti redovi i da se mora čekati. A ovako je naš treći londonski dan započeo posjetom ovoj službenoj instituciji. Vanjski zaštitar te pita tko si, šta si, čiji si, disbiodevedestprve, šta hoćeš i tek onda smiješ ući. Ući sam smjela samo ja jer sam ja imala posla unutra, a moja osoba je morala ostati vani i čekati me. Unutra ista serija pitanja plus pregledavanje torbe i tek onda me unutrašnji zaštitar usmjerio gdje trebam ići. Gužve nije bilo nikakve. Na samom šalteru, bez pokazivanja ikakvog osobnog dokumenta, jer se ipak nije radilo o toliko velikoj svoti novaca da je to potrebno, vrlo brzo sam stare novčanice zamijenila novima.

Šetajući uz Temzu do turističke atrakcije koju smo odlučili posjetiti taj dan sasvim spontano smo naišli na vrlo veliku i zgodnu suvenirnicu. Nismo mogli odoljeti. Kupili smo čaja, magnetića, ovoga i onoga u obliku double deckera, Big Bena, Tower Bridga i ostalih londonskih situacija. Sve su nam spakovali u dvije papirnate škanicle što je super lijepo ekološki, ali je nezgodno nosati po cijelom gradu čitav dan. A baš taj dan unutar moje torbe nije se nalazila moja lega-lega platnena torba koju inače uvijek nosim tako da mi te glomazne suvenire nismo imali gdje staviti. Jer moja osoba od torbi nosi samo džepove. Pa smo onda mi, ja dijete dvoje matematičara, a on inženjer IT-jevac, najlogičnijom mogućom matematičkom računicom, došli do toga da nam se nikako ne isplati kupovati najobičniju kesu, doduše malo čvršću i s motivima Londona, ali i dalje kesu, za dvije funte kad za dvanaest funti možemo meni kupiti lijepu platnenu torbu s na njoj nacrtanim razno-raznim londonskim situacijama. Upotrebni suvenir za mene. Prodano. Nastavi čitati →