Zašto je nužno da se udam za doktora?!

17 Četvrtak kol. 2017

Posted by in ljubav, život

≈ Komentiraj

Oznake

, , ,

Moja trenerica pilatesa je na godišnjim odmoru i za to vrijeme ju mijenja druga. Ta druga, koja nas još ne zna, pita, na prvom zamjenskom satu, ima li tko kakvih problema koji mu prave poteškoće pri vježbanju. Čekaj. Samo malo. Hoćeš kraću ili dužu verziju?! Imam ja dovoljno problema za cijelu grupu. Od svega po malo. Malo zglob, malo koljeno, malo donji dio leđa, malo vratna kralježnica i malo domali nožni prst koji je dan prije toga bio napadnut od strane kauča. Istukao ga i ovaj sirotan sav poplavio i natekao.

Nije slomljen. Bar mislim. Ja sam onako k’o što babe kažu: ako mogu mrdati prstom, nije slomljen. A to što je natekao i poplavio će prestati. Ne mogu se od sramote pojaviti na hitnoj s prstom kojeg je napao kauč. Pogotovo što ne bi bio prvi put. Nekad sam morala i lagati šta sam radila jer je zvučalo puno bolje od istine. A tamo zna biti i lijepih doktora. Nastavi čitati →

Tekstove pišem na WC-u

10 Četvrtak kol. 2017

Posted by in život

≈ Komentiraj

Oznake

, , ,

Šest mjeseci. 27 tekstova iliti postova. Nije puno, ali nije ni malo. Znam da nije pravilno brojkom započeti rečenicu, ali može mi bit’. Autorska sloboda. Sve moje profesorice iz hrvatskog nikad nisu shvaćale taj pojam autorske slobode pa sam tako ja stalno dobijala (neću koristiti dobivala jer neću) trojke jer sam nekreativna i jer ova rečenica treba ići tamo, a ona rečenica treba ići tu.

Znam da sad ništa nisi shvatio jer zamišljaš mene kako sjedim na WC školjki, spuštenih hlača i gaća, s laptopom na nogama i pišem. Nije baš tako. Makneš laptop iz te slike i bliže si tome kako to stvarno izgleda. Ne. Ne sjedim ni s bilježnicom u koju pišem rukom. Objasnit ću ti. Nastavi čitati →

Svaka mama (ne) bi me za snaju poželjela

03 Četvrtak kol. 2017

Posted by in život

≈ 3 komentara

Oznake

, ,

Kaže meni mama neki dan kako je baš dobro i simpatično što često kroz svoje postove znam isticati svoje mane i sprdati se sama na svoj račun. Malo sam se zamislila nad tim. Jer razmišljanje je baš ono što ti treba po ovim temperaturama. Odjednom su, u mojoj glavi, sve te moje mane počele iskakati ko kokice. Mogao bi se čovjek fino najesti.

Mislim. Da se razumijemo. Ja sam super. Imam 27 godina; završila sam faks; bila sam na dvije razmjene studenata; upisala doktorat; imam preko dvije godine radnog staža; radim; perfektno govorim engleski, njemački i španjolski; još se sporazumijevam na talijanskom i slovenskom; puno sam proputovala; vježbam dva puta tjedno (ali previše puta tjedno jedem pa puj-pike-ne važi); obožavam kuhati; puno čitam; veseljak sam i volim plesati; imam strašno visok prag tolerancije; uredna sam; organizirana; uporna; ako mogu i znam, pomoći ću; dobra sam; sposobna i okretna. Vidiš?! Jesam ti rekla da sam super. Nastavi čitati →

Sretan mi rođendan

27 Četvrtak srp. 2017

Posted by in život

≈ 2 komentara

Oznake

, ,

Bio jučer. Kako je 27.7. puno lakše zapamtiti od 26.7., čestitke primam i danas. Primam ih i 25.7. jer je očigledno i to lakše zapamtiti od 26.7. Imam čak prijateljicu koja ima mantru da joj prijatelj ima rođendan 25.7., a ja dan poslije. Neko bi pomislio da je prijatelj bitniji od mene. Zato sve Ana pamte moj rođendan jer isti dan imaju imendan. Skoro sam i ja imala dva u jedan, ali moj tata je, pametno, zaključio da se svi zovu Ana pa neću i ja.

27. Zadovoljna sam tom brojkom. Sviđa mi se. Nekako zvuči ozbiljnije i pametnije od 26. Ozbiljnosti imam i previše, ali pamet uvijek dobro dođe. Ono što mi se ne sviđa je to što sad moram mijenjati koncept predstavljanja na svim stranim jezicima koje govorim. I tako svake godine. Momentalno ću shvatiti imperfekt prezenta konjuktiva drugog bilo kojeg jezika, ali zapamtiti brojeve neću. Kao pravo dijete dvoje matematičara. Twenty seven. Siebenundzwanzig. Veintisiete. Ventisette. Sedem in dvajset. Nije loše. Nastavi čitati →

Metropoliranje iliti jugoslaviranje

20 Četvrtak srp. 2017

Posted by in putovanja

≈ 4 komentara

Oznake

, , , , , ,

Ovaj kršni Dalmatinski dio mene koji se vidi na van obožava more, kupanje, sol i ostale popratne zanimacije. Ali ove godine sam te zanimacije odlučila preskočiti iz jednog razloga. Ja sam  jedna od onih koja se nikad u životu nije kupala u moru koje je toliko toplo da se ne možeš rashladiti u njemu, niti sam ikad doživila tih 25-26 stupnjeva mora koje Vakula svake godine prognozira. A kako sam se prošle godine na istom smrzla ko da sam bila na zimovanju, ove godine godišnji odmor provodim tako što se penzionerski kupam na okolinom bazenima gdje je topla voda.

S druge strane onaj Baranjski drugi dio mene mora priznati da sam najbolje ljetne godišnje odmore imala u gradovima jer volim obilaziti i šetati po istima. I jesti. Tako da sam nekako spontano, jer svi znaju kako sam ja najspontanija osoba na cijelom svijetu, odlučila da ću nakon Beograda otići na nekoliko dana u našu prijestolnicu. Ne kao kad se kod mene u mješobračnoj kući kaže našu pa ne znaš tko je naš, a tko njihov. Ovdje mislim baš na ovu našu, ‘rvatsku – Zagreb. Nastavi čitati →