Autoplagirani Prvi maj

Oznake

, , , ,

Odmah da razjasnimo jednu stvar. Današnji tekst bit će prepun autoplagiranih rečenica. Rečenica koje sam vjerojatno prije upotrijebila u drugim tekstovima koje sam pisala. Ali to je u redu. To je danas dozvoljeno i poznatim ljudima, a kako onda ne bi tek bilo meni. Nepoznatoj.

Pa krenimo. Većina nas ima onog jednog prijatelja koji početkom godine sjedne, uzme kalendar u ruke i pregleda kad pada koji praznik i odmah pospaja sve što se pospajati da. Ove godine je taj prijatelj sretan jer Prvi maj pada na ponedjeljak. Možda nije toliko jako sretan koliko bi bio da pada na utorak ili četvrtak, ali i ponedjeljak je u redu. Ne ponovila se tragedija od prošle godine kad je pao na nedjelju. Nastavi čitati

Kukanje naše svagdašnje

Oznake

, , ,

Mi volimo kukati. Od toga da je u ljeto vruće, a u zimu zima pa do toga da ništa ne valja, ničeg nema i svima su nam male plaće. Kad kažem mi, mislim na sve ove naše nacije koje su se tek nedavno odlučile usuglasiti da pričaju istim jezikom i da nam titlovi ipak ne trebaju iako je to jasno svima koji imaju malo mozga u glavi.

Ne kažem da razloga za kukanje nema, pogotovo ako si bez posla, nemaš nikakve perspektive niti primanja. To kukanje razumijem. Ono koje ne razumijem je to da su nam svima male plaće. To nije istina. Nekima jesu, ali svima nisu. Nastavi čitati

Odlučila sam ostati

Oznake

, , ,

Devetnaestogodišnjoj meni nikako se ne bi svidjela ova odluka. Devetnaestogodišnjakinji koja je tvrdila da je sredina u kojoj živi premala za nju i njene ambicije i želje. Devetnaestogodišnjakinja koja nije vidjela svoju budućnost u ovoj zemlji. Devetnaestogodišnjakinja koja je jedva čekala da završi faks, pokupi stvari i ode. Pod bilo koju cijenu.

U zadnjih osam godina dogodilo se svašta. Ostvarile su se stvari o kojima sam sanjala. Neke nisu, ali su zato došle neke druge, još i bolje. Negdje na tom putu shvatila sam da se sve moje ambicije i želje ostvaruju upravo ovdje gdje jesam, upravo u ovoj maloj sredini, upravo u ovoj državi. Naravno da nije uvijek bilo sjajno, ali crvastodupasta želja za životom vani se počela gubiti. Bar do onog trenutka kada sam ostala nezaposlena. A i onda se nije čak toliko javila želja, koliko potreba. Potreba za pronalaskom posla. Posla kojeg u Hrvatskoj nije bilo na vidiku. Nastavi čitati

Fali mi sat u glavi

Oznake

,

Nikad nisam voljela da drugi diraju moje stvari, da ih dajem ili posuđujem. Razmažena jedinica. Možda. Mada se ja s tim ne slažem. A kako inače imam visoko mišljenje o samoj sebi očigledno da nisam relevantna da o tome sudim. Ljudi imaju tendenciju da te stvari ili ne vrate ili pokidaju. A ja jako volim sve svoje stvari. Kao što volim i onaj jedan sat spavanja duže.

Ne možeš mi uzeti sad taj sat i onda ga vratiti krajem godine i očekivati da ćemo si biti dobri. Ja sam bez tog sata neispavana, nadrndana, živčana. Mislim, i inače sam takva, ali sad sam još gora. Ja bih to pomjeranje sata unaprijed zabranila zakonom. U mom idealnom i sebičnom svijetu zakonom bih zabranila još poneku stvar. Nastavi čitati

Odbijam!

Oznake

, , , , ,

Zadnjih sedam dana bili su pravi emocionalni vrtuljak. Od tuge, ugodnog druženja pa do ponosa i sreće. Sahrana, razgovor s dobrom prijateljicom, promocija knjige i kazališna predstava bila su događanja koja su potaknula razmišljanja i razgovore o mržnji. Naravno, onoj nacionalnoj i vjerskoj. Nama dvije najdraže. Ono što je još zajedničko ovim četveroma potpuno drugačijim događanjima je i to da su svi završili s jasnom i glasnom porukom da ljubav može pobijediti i da mržnja ne smije biti tolerirana. To mi je dalo nadu. Nadu koju sam gubila.

Prije nekoliko godina hodala sam pored osječkog KBC-a i ispred mene su se u jednom trenutku našli muškarac i žena. Iz njihovog razgovora zaključila sam da su muž i žena. On je urlao na sred ulice: Neće se on oženiti Srpkinjom. Nisam se ja zato borio za ovu državu. Govoreći, pretpostavljam, o svom sinu. Žena ga je smirivala i govorila mu da ne viče po ulici. Ubrzala sam korak kao da mi na čelu piše da sam i ja nečista pa da ne bi slučajno vikao i na mene. Nisam potpuno nečista, polovično jesam. Živim svoj život, a svakog pustim da si uzme polovicu koja mu odgovara. Iz mojih usta će se čuti samo dvije pripadnosti: hrvatska državljanka i Baranjka. Drugo ništa ne priznajem i ne osjećam. Nastavi čitati

Neisplanirani planovi

Oznake

, , ,

Na nedavnom razgovoru za posao, koji je bio jedan od normalnijih, dobila sam pitanje gdje se vidim za pet godine. Ne volim to pitanje. Ne smatram da je glupo ili bez veze, samo ga ne volim. Problem imam s odgovorom koji nemam. U stvari lažem. Imam. Ne vidim se nigdje. Neko točno zna gdje će biti i šta će raditi za pet godina, ali ja ne. To ne znači da nisam ambiciozna ili da nemam želja i snova. To znači da sam se opekla i da od tada drugačije razmišljam.

Moj svakodnevni život je poprilično organiziran i isplaniran. Do te mjere da znam kad ne radim ništa. Danas od 19 h pa na dalje ne radim ništa. To znači da me ne možeš nazvati u 18:30 h i reći mi da u 19 h idemo na kavu jer ja ne mogu. Ne radim ništa. I to sam isplanirala. Meni se moraš najaviti dan ranije ili eventualno ujutro za navečer. Znam da to nije niti dobro niti normalno i znam da ću zbog toga naći dečka koji je najspontanija osoba na svijetu. Ali ne mogu si pomoći. Nastavi čitati

Ulični nasilnici

Oznake

, , ,

Proljeće nam polako stiže, a s time i pritisak skidanja kaputa/jakni kojima smo baš lijepo sakrili samo ću još jednu sarmu i još dva kolača. Skoro će ljeto i ovo nam je zadnji voz (može i zadnji vlak ako ti se više sviđa, meni se ne sviđa i neću) da krenemo vježbati i manje jesti da bismo bili (opet) zgodni. Tako bar kažu di god da se okreneš.

A zašto ti ideš na vježbanje kad se uopće ne vidi da si smršavila?! – pita one mene. Na ulici. Pred drugim, nazvat ćemo ih, poznanicima jer takve ljude ne nazivam prijateljima. Inače imam visok prag tolerancije i ljudi mi mogu svašta i reći i napraviti prije nego što ih prekrižim. U ovom slučaju ne radi se o tolerantnosti, nego o ignoriranju jer me za mišljenje takvih ljudi kao što je ona boli sve skupa đon, dupe i uvo, tako da ni na navedeno pitanje nisam ponudila odgovor ili objašnjenje. Mogu i ja tebe pitati zašto si ti išla na faks kad nisi najbistrija. Pa ne pitam jer imam mozak u glavi. Nastavi čitati