Guzoplesno u sretniju i pametniju 2018.

Oznake

, , , ,

Svaku desetu godišnjicu mamine mature okuplja se cijela generacija. Jednu takvu zove ona mene u gluvo doba noći kad ljudi u njenim, a bome i mojim, godinama već uvelike spavaju. Kroz mobitel deru Stonesi, a ona se dere da imaju disk džokeja i da čagaju. Što znači da plešu guzoples jer ta generacija tak pleše. Ili tvist. Trećeg nema. A zvala me jer zna da volim Stonese. Zna da volim svu muziku ko i ona. Dobru muziku. I vječnu.

Prije sedam godina bila sam prvi put s prijateljicom na Bajaginom koncertu. Prigovara mi se to sve ove godine. Jer bitno da sam nju (mamu) vodila na ono tamburanje (misleći na 2Cellose jer prije nego što sam ju odvela na koncert nije ni znala tko su oni, a vodila sam ju jer sam ja htjela ići, a niko nije htio ići sa mnom), a na pjesme njene mladosti ju nisam vodila. Pa sam ju sad vodila. Nas dvije. Dvije generacije. Ona još malo 64, a ja još malo 28 godina (Kad se to dogodilo?! Nedavno sam imala 24!). A isti muzički ukus. Sad joj se i 2Cellosi sviđaju. Nastavi čitati

Dobra – da, blesava – ni blizu

Oznake

, ,

Došlo je najljepše doba godine. Po strani ti Adventi, Božići, Nove godine i ostale romantične situacije. Vani je fino zima što pogoduje dišnim putevima određenog tipa alergičara. Ali budući da je sad toplo unutra, ti isti alergičari opet imaju problema s dišnim putevima, ali to je svakako bolje opcija od vruće vani i vruće unutra ili vruće vani i hladno unutra od klime. Ova opcija diši vani punim plućima od svježe hladnoće i nemoj disat’ unutra jer je toplo je moje najljepše doba godine.

Sad je i doba godine kad se prisjećamo šta se sve izdogađalo u zadnjih 12 mjeseci, ali i zbrajamo i oduzimamo ko je i koliko bio dobar cijele godine. Jer uče nas od malih nogu da ako nisi bio dobar cijele godine, Deda Mraz ti neće ništa donijeti. I šta ćeš, nećeš riskirati, budeš dobar. Ako ništa drugo, bar sve te puteve kad te mama i tata zaplaše da ispod bora neće biti ničeg. Kasnije prestanemo vjerovati u Deda Mraza, ali nekako i s tom dobrotom ne stojimo baš najbolje. Nastavi čitati

Buntovnica s razlogom

Oznake

, , ,

Znam da će ovo sad biti šok, nevjerica i frapantna informacija za sve one koji me znaju tek zadnjih godinu, godinu i pol, možda dvije. Koji znaju ovu rospijastu, buntovničku, vikajuću, psujuću svađalicu. Mene sa stavom. Nisam takva bila. Bila sam, kak bi rekli, manja od makovog zrna. Mirnija. Tiša. Povučenija. Di si me ostavio tamo si me mogao i naći. Danas me nećeš naći tamo di me ostaviš. Osim ako me ostaviš pored frižidera ili u špajzu, tamo ćeš me onda opet i pronaći.

Prijateljica je za vikend pričala mojima kako se ona baš ne zna postaviti ni na poslu, ni kod nekih prijatelja, ni s budućom svekrvom. Nismo svi ko Sonja – rečene ona uz smiješak. Mojoj gospođi je, naravno, prvo izletilo da jadna moja svekrva sa mnom. Ja sam san svake svekrve. Kuvam, čistim, spremam, perem, a sve će joj to i sin raditi. I peglat’. Jer to ja ne radim. Ali da. Prijateljice se ne zna postaviti pa ju malo gazuckaju, malo kvocaju u mozak. Pa ih malo pusti, pa se onda malo stidljivo postavi. I onda bude okej. Preživi. I vidi da se može. Nastavi čitati

Sarajevo je sve to

Oznake

, , , , ,

Dvije stvari su se za vikend dogodile koje su od ekstremno značajne važnosti i vrijednosti. Prva, pojela sam deset ćevapa sa sve lepinjom i lukom (to mi je, inače, najdražio dio cijelog tog jela), a ja inače nisam ljubitelj ćevapa i za vrijeme prvog posjeta Sarajevu uopće ih tamo nisam ni jela. Druga, pila sam pravu bosansku kavu/kafu/kahvu, kako godi ti bilo milo i drago. Bez mlijeka. U 27. I bila je fina. A nikad prije mi nije bila fina i rekla sam da ja to nikad neću piti. Počela. U 27. Lažem! Tri. Pila sam i pivo. Koje isto kao ne volim i ne pijem.

Da. Za vikend sam bila u drugom posjetu Sarajevu. Put do tamo je vrlo zanimljiva situacija koja traje vječno jer ima milijun kilometara cesta koje nisu autoceste i na kojima ne možeš voziti brzo, pa izađi-uđi na granici, pa onda uđeš u Bosnu, a šta prvo napraviš kad uđeš u Bosnu?! Čučneš. Ne, ovo nije loš vic, ovo je stvarnost. Ali lijepo je da smo ovaj put imali čak na izbor europski ili čučavski WC. Ali s obzirom na 90% žena u busu, koje se sve do jedne trebaju izredati u cca 15 minuta, izbora baš i nemaš i ideš u koji prvo stigneš na red. A prvo stigneš na red u čučavac. Ali je bar zabadava. Nastavi čitati

27, 175, 72 i ostale brojke

Oznake

, , , ,

Kad znak Google-a poprimi razne oblike i boje kad obilježava godišnjicu nekog ili nečeg, ja na to kliknem jer sam radoznala i jer ne propuštam priliku da naučim nešto novo. Da neki dan nisam kliknula ne bi znala da se bušilica za papir zove još i perforator. Meni je i bušilica za papir sama po sebi već prosvijetljujuća sintagma jer ja to inače zovem onaj klinac za bušit’ rupe na papiru. Bušilica za papir. Perforator. Naučila to u 27.

Nemam uvijek 27. Nemam kad me zbune svi strani jezici koje znam i brojevi na istima, jer mi brojevi na stranim jezicima idu ko Ivici blogganje, pa onda znam rendom lupit’ koliko imam godina jer seis i siete je meni isto. Ali kad pričam naški da te ceo svet razume onda kažem da imam 27. Jer imam. A najčešće ih nemam ni kad drugi procjenjuju koliko godina imam. U subotu vani su mi dali 23. Neki rendom, a za promjenu fini i pristojni momci, niži od mene naravski ili višlji, a plavkasti (hešteg nikadnevalja). U ponedjeljak navečer 21. Pilates trenerica. Nastavi čitati