Za sad adijo iliti na svidenje

14.02.2020. By in putovanja Tags: , , , , Komentiraj

Ja ne znam kako vi koji nikad niste bili možete tako da nikad niste bili. Ja imam dvije liste. Jednu regularnu, po planu i programu, sa sve redom najljepšim gradovima koje sam do sada posjetila. Prvo mjesto već osam godina drži Berlin. Amsterdam je drugi. Frankfurt treći. Prag četvrti. I tako dalje. Druga lista je posebna. Vanredna. Izvan svake kategorije. Sadrži samo jedan geografski pojam. Jedan grad. Van svake konkurencije. S titulom najdražeg grada. Titulom koju mu nikad ni jedan drugi grad neće moći oduzeti. Sigurna sam u to. Slovenska prijestolnica. Ljubljana.

Sretna sam što sam s istoka. Ne znam koliko sam puta u životu bila u Somboru, Subotici, Novom Sadu, Beogradu, Pečuhu, Mohaču. Puno puta. Gradovima koji su na tu našu stranu. Blizu nas. Ali malo zavidim onima iz središnje Hrvatske. Njima je Slovenija na njihovu stranu. Blizu njih. Moj povratak na istok značio je i bukiranje vikenda u Novom Sadu. Ali prije toga valjalo je iskoristiti blizinu središnje Hrvatske s jednom od meni najljepših zemalja u kojima sam bila i blizinu meni najdražeg grada na cijelom svijetu. Nastavi čitati →

Izvanredne vijesti

17.01.2020. By in život Tags: , , Komentiraj

Moje putešestije iz Londona morat ćemo nakratko prekinuti izvanrednim vijestima. Bitne su. Velike su. I dvije su.

Ove retke danas pišem po stoti put. Sto puta sam, u protekle skoro točno tri godine, sjela, nekad i polulegla ili legla, na raznim mjestima, i pisala tekst. Sto postova. Sto objava. Nekad dugih. Nekad kratkih. Nekad ekstra kratkih. Nekad sam pisala češće. Nekad rjeđe. Jer nekad je to tako. Nekad imaš puno za reći, a nekad nemaš ništa. Nekad ide, a nekad jednostavno ne ide. Svaki post bila sam 100% ja. Kroz svaki se moglo malo više upoznati kakva ja stvarno jesam. Moja mišljenja, moja ponašanja, moje (ne)zgode, ponekad i od mojih najbližih ili poznanika. Nekad sam pisala smijući se na sav glas, a nekad i plačući. Ali uvijek sa žarom jer drugačije ne želim. Čak i onda kad sam morala tjerat samu sebe da krenem s pisanjem. A događalo se i to. I onda kad bi krenula pisati, svaki, ali svaki put sam se pitala pa zašto mi je toliko trebalo da se natjeram raditi nešto što volim. Nešto što me, u stvari, neizmjerno veseli i opušta. Pisanje je moj ispušni ventil. Zadnja dva-tri mjeseca nisu baš bila najlakša. Moj mozak je više kontrolirao mene nego ja njega. Pisanje je jedina stvar koja me iz toga malo izvlačila. Jer kad pišem mozak je tu, sa mnom, fokusiran, pod mojom kontrolom i ne misli ni na šta drugo. Pisanje je moj lijek. Moja terapija. Za bilo koju bolest. Nastavi čitati →

Relacija Osijek – London i natrag

08.01.2020. By in putovanja Tags: , , , Komentiraj

Sa svojim osvrtom o putovanju u London, grad koji želim posjetiti zadnji deset godina i upola toliko odgađam, poprilično kasnim. A ja sam Nedić. Nedići nikad ne kasne. Problem je što se u Londonu izdogađalo svega i svačega. I do Londona i iz Londona isto tako. Bez plana, programa i ikakvog reda. Bila sam nepripremljena. Bila sam spontana. Nikad nisam bila ni jedno ni drugo, a kamoli oboje u đuture, na nekom putovanju. I onda, po povratku, nisam znala od kud bi počela. A i trebalo mi je podosta vremena da saberem sve te neplanirane i spontane utiske.

Sad sam tu. Prvo početak i kraj. A kasnije će biti i sredina. Nastavi čitati →

%d bloggers like this: