Svadbeni tjedan

Oznake

, , ,

Je iza nas. Udala se Meghan Markle. Ja to nisam planirala gledat jer ja nisam romantična, niti njonjava, ne sanjam o princu i imam pametnijeg posla. Gledala sam. Od početka do kraja. Kad su u crkvi pjevali Stand by me pjevala sam i ja s njima, zasuzilo mi oko i došlo mi oma da se udam. Ali bitno da ja nisam romantična. Ni njonjava. I imam pametnijeg posla. O princu da i ne govorim.

Ja tu ženu znadem puno prije nego što je ona znala da će postati vojvotkinja jer pobožno pratim Suitse. I oduvijek mi je bila prelijepa, i predivna, i stajliš. I na vjenčanju je bila isto takva. Ispoštovala je ono što je trebala ispoštovati, ali unijela je i dio sebe i uz to bila elegantna i jednostavna. Jednostavna haljina. Minimalna šminka. A udala se za princa. Riđavog. Ali princa. I sad kad smo to vidjeli na televizoru, možemo se samo nadati da će to postati standard. Ne polugolo. Pripijeno. Nafasadirano. Umjetno. Već prirodno. Elegantno. Jednostavno. Nastavi čitati

Nisam se počešljala

Oznake

, ,

Žana. To baš ovako i nije često ime. Velika većina ljudi vjerojatno ni ne poznaje ni jednu Žanu. Na moju (ne)sreću ja ih znam dvije. Čak nije ni da ih znam, već su mi obje prijateljice. I da ti pravo kažem nije to loše. Bar sudeći po ovim mojima. Žane su super. Žane su carice. I ne možeš imati previše Žana u životu.

Ove moje se međusobno ne znaju. Da se znaju super bi se slagale. Obje su visoke. Mršave. Jedu one, a debljam se ja. Jedu zdravo. Strašno su zimogrozne. Uvijek, po svim vremenskim uvjetima, na biciklu. Na svoju su ruku. Nikom se ne ulizuju. I sve rade po svom. I još nešto. Jedna ima najboljeg muža. Druga će ga isto imati za mjesec dana kad službeno postane muž. Ne tog istog muža ko ova prva, nego svog najboljeg muža. To su dva najbolja muža od dvije Žane. Nastavi čitati

Nekomforna vožnja biciklom s pramenovima na glavi

Oznake

, ,

Nedavno sam shvatila da u ovu 28. koja mi se približava ulazim, za sada, s tri svoje male pobjede. S tri stvari koje sam jako željela napravit već godinama, ali nisam. Do sada. Jer me bilo strah. Jer je ova njonjasta zona komfora baš super. I baš je lijepo biti u njoj ušuškan. Fino je. Ugodno je. Nije te ničega strah. Ali nema napretka. Tebe kao osobe.

Problem je što kad sam o ovome svemu razmišljala, nisam odmah to zapisala i sad se, da me ubiješ, ne mogu sjetiti koja je druga stvar! A uredno izjutra pijem aroniju, a izveče magnezij. Pregledavala sam i slike na mobitelu da me možda nešto na to nešto asocira, ali ništa. Možda se do kraja posta sjetim. Nastavi čitati