Je iza nas. Udala se Meghan Markle. Ja to nisam planirala gledat jer ja nisam romantična, niti njonjava, ne sanjam o princu i imam pametnijeg posla. Gledala sam. Od početka do kraja. Kad su u crkvi pjevali Stand by me pjevala sam i ja s njima, zasuzilo mi oko i došlo mi oma da se udam. Ali bitno da ja nisam romantična. Ni njonjava. I imam pametnijeg posla. O princu da i ne govorim.

Ja tu ženu znadem puno prije nego što je ona znala da će postati vojvotkinja jer pobožno pratim Suitse. I oduvijek mi je bila prelijepa, i predivna, i stajliš. I na vjenčanju je bila isto takva. Ispoštovala je ono što je trebala ispoštovati, ali unijela je i dio sebe i uz to bila elegantna i jednostavna. Jednostavna haljina. Minimalna šminka. A udala se za princa. Riđavog. Ali princa. I sad kad smo to vidjeli na televizoru, možemo se samo nadati da će to postati standard. Ne polugolo. Pripijeno. Nafasadirano. Umjetno. Već prirodno. Elegantno. Jednostavno. Nastavi čitati →