Oznake

, , ,

Na nedavnom razgovoru za posao, koji je bio jedan od normalnijih, dobila sam pitanje gdje se vidim za pet godine. Ne volim to pitanje. Ne smatram da je glupo ili bez veze, samo ga ne volim. Problem imam s odgovorom koji nemam. U stvari lažem. Imam. Ne vidim se nigdje. Neko točno zna gdje će biti i šta će raditi za pet godina, ali ja ne. To ne znači da nisam ambiciozna ili da nemam želja i snova. To znači da sam se opekla i da od tada drugačije razmišljam.

Moj svakodnevni život je poprilično organiziran i isplaniran. Do te mjere da znam kad ne radim ništa. Danas od 19 h pa na dalje ne radim ništa. To znači da me ne možeš nazvati u 18:30 h i reći mi da u 19 h idemo na kavu jer ja ne mogu. Ne radim ništa. I to sam isplanirala. Meni se moraš najaviti dan ranije ili eventualno ujutro za navečer. Znam da to nije niti dobro niti normalno i znam da ću zbog toga naći dečka koji je najspontanija osoba na svijetu. Ali ne mogu si pomoći.

Zato sam napravila kompromis i rekla si da dugoročnija razdoblja neću planirati. Znam planirati neko putovanje nekoliko mjeseci ranije zbog jeftinijih avionskih karata i smještaja. Duža razdoblja od toga ne planiram iz još jednog razloga. Jer sam naučila lekciju. Odnosno dvije.
IMG_2494
Najpoznatiji brazilski pisac meni je jedan od najdražih. Imam 14 njegovih knjiga. Sve sam ih pročitala, ali nisu mi se sve svidjele. Citati iz onih koje jesu se nalaze po zidovima, ormarima, mobitelu, kompjuteru. Znam ih napamet. Mislim da u njihovom tumačenju ima nečega. Ali. Ne uvijek.

Nekad bez obzira koliko jako želiš ne uroti se cijeli Svemir i ne dobiješ to što želiš. Jednostavno se ne dogodi. To sam osjetila do sada u dvije meni ozbiljnije situacije. Željela sam svim srcem, sanjala o tome, maštala, zamišljala sam se u tim situacijama, nije postojala opcija da se to neće ostvariti. Dobila sam dva šamara koji su mi pokazali da opcija neće se dogoditi i te kako postoji. Život, Svemir, sudbina, karma, Bog ili nazovi to kako god hoćeš nisu mi dali ono što sam žarko željela. Dobila sam nešto sasvim drugo s ceduljom Izvoli. Nosi se s tim.

Šok. Nevjerica. Ljutnja. Tuga. Razočarenje. Kroz sve sam prošla. Pomislila sam da od svega odustanem kad nije bilo onako kako sam ja htjela. Iskobeljala sam se. Nisam odustala, nego sam prihvatila to što sam dobila. Danas, onako klišejski, znam zašto se sve to dogodilo i ne bih nikad ništa mijenjala. Ne bih pisala ove retke jer ne bih bila struke koje sam sada, ne bih se zaljubila u grad koji će mi uvijek biti najdraži grad na cijelom svijetu, ne bih tamo upoznala ljude bez kojih sada ne mogu zamisliti svoj život.

Od tada ne planiram. Imam strašne ambcije, želje i snove. Poneke toliko nerealne da bih sama sebe strpala u neku instituciju za odvikavanje od sanjarenja, ali nisu vremenski ograničeni i prilagođavam ih nastalim situacijama. Naučila sam da kad ne dobijem to što sam jako željela, ne znači da ne mogu ostvariti ono što sam htjela samo na neki drugačiji način. Kad umjesto onoga što želiš, dobiješ nešto manje privlačno moraš procijeniti da li je vrijeme da odustaneš jer to nije za tebe ili ćeš prihvatiti novonastalu situaciju, poslušati ceduljicu i izboriti se. Nekad je u redu i odustati. Nekad je u redu prihvatiti manje privlačnu priliku i od nje napraviti privlačnu. Ja sam naučila kako.

Zato se ne vidim kao 32-godišnjakinja koja se napokon oblači kao žensko ili kao cura koja i dalje na sve kombinacije obuva starke. Ne vidim se niti s dečkom niti bez njega, udanom ili neudanom, s djecom ili bez djece, na ovom ili na onom radnom mjestu, u ovoj ili onoj državi. Ne vidim se. Mutna sam. I to je meni u redu.

Kad me pitate gdje sam u subotu u 12 h, ja ću vam reći jer znam gdje ću biti. Gdje ću biti i šta ću raditi za pet godina nemam blagog pojma, ali se veselim otkrivanju. Do tada planiram samo svakodnevne stvari. Dok ne dođe onaj dečko i razbuca mi cijeli koncet.

Nemojte mi ni pokušavati doći nenajavljeni i zvoniti ispred zgrade ili, oni koji znaju šifru, ispred stana jer vas neću pustiti. Pustit ću da zvoni. Neću čak ni pogledati kroz prozor ili špijunku. Niste se najavili, a i čudni ljudi mi svaki dan zvone i ne puštam nikoga. Ne puštam ni poštara. Nije se čovjek najavio. Pa onda drugi dan moram ići u poštu po pismo koje mi je htio nenajavljeno dostaviti.