Oznake

,

Nikad nisam voljela da drugi diraju moje stvari, da ih dajem ili posuđujem. Razmažena jedinica. Možda. Mada se ja s tim ne slažem. A kako inače imam visoko mišljenje o samoj sebi očigledno da nisam relevantna da o tome sudim. Ljudi imaju tendenciju da te stvari ili ne vrate ili pokidaju. A ja jako volim sve svoje stvari. Kao što volim i onaj jedan sat spavanja duže.

Ne možeš mi uzeti sad taj sat i onda ga vratiti krajem godine i očekivati da ćemo si biti dobri. Ja sam bez tog sata neispavana, nadrndana, živčana. Mislim, i inače sam takva, ali sad sam još gora. Ja bih to pomjeranje sata unaprijed zabranila zakonom. U mom idealnom i sebičnom svijetu zakonom bih zabranila još poneku stvar.

Znaš one ljude koju su u rano jutro, tj. prije 8 h u fazonu Dobro jutro. Kakav ti je plan za danas? Šta ćeš obući? Dokle si na poslu? Hoćeš da navečer odemo na kavu? Ja se jutros digla rano pa sam skuhala ručak, trebam ga samo završiti kad dođem s posla. E bila si jučer u kinu. Kako je bilo? Kakav je film?. E te ljude bih ja zakonom zabranila. Dobro ne nužno njih, nego to da otvaraju usta prije 8 h. Ne mogu. Šuti. Ne pitaj me ništa. Prije 8 h me nije briga ni šta si ti radio niti šta ću ja raditi. Nije me briga ni za šta. Želim samo mir i tišinu da dođem sebi.

Zakonom bih zabranila i one ljude koji konstantno pričaju tračeve o ljudima koje ja ne poznam. I onda se uporno trude da mi objasne tko je to i zašto bih ja tu osobu trebala poznavati, a ja i nakon objašnjenog cijelog obiteljskog stabla i dalje ne znam o kome se radi.

Kelj. Kelj bih zakonom zabranila jer je kelj i nije fin i nikad neće biti fin!

Stepenice prema dolje jer one služe jedino da ganeš noge i dislociraš kralješke.

Cure od 160 i dečke od 190 cm. Kad su skupa u komadu. Tebi je realno i dečko od 173 cm visok. Meni nije, niži je od mene. Mislim, ajd što cura kao ja ne može naći nikakvog dečka jer sam takva prgava kakva jesam, ali naći dečka koji će trpiti mene i još uz to biti višlji od mene je jednako moguće kao i činjenica da ću ja ikad biti mršava. Imam i ja prijateljicu koja je 160 cm, iako ona laže da je 163, pa mi je jednom rekla kako ona voli visoke dečke. A-a. Neće da može. Šic. Točno se sjećam da smo stajale ne autobusnoj stanici i čekale autobus nakon sata slovenskog kad sam joj rekla je da njoj dečko moje visine dovoljno visok i da se mane onih višljih.

Zubarsku brusilicu. Točka!

Riječi kao što su obvezatno, strjelica, pogrješka jer polomiš jezik dok izgovaraš bilo koju od njih i niko normalan ih ne koristi.

Srijedu. Niti da budeš depresivan jer je početak tjedna, niti da se veseliš vikendu, a srijedom se i kosa pere. To je dovoljno dobar razlog da se srijeda zabrani.

Hrkanje. Majko moja mila, ne mogu ja to. Oka jednog ne mogu sklopiti ako neko hrče dvije sobe odijeljen od mene, a di da je u sobi pored ili u istoj sobi sa mnom.

Zaposlenike u referadama. Realno, tamo je tako svejedno da li neko radi ili ne. U biti, tako je svejedno da li ta služba postoji ili ne postoji jer koja god tebi informacija treba oni ne znaju, ili znaju pa ti neće reći, ili su na pauzi, ili nisu na pauzi, ali su svejedno otišli na pauzu, ili jedu.

Patike na petu ili kako god se to već zvalo. Obuj ili patike ili cipele na petu. Ovo skupa udruženo u jedno ne ide.

To bi bile samo neke od stvari koje bih zakonom zabranila i stvorila si svoj idealan, sebičan svijet gdje bih živjela sretno do kraja života s mojim nerkajućim princom visine 190 cm koji ne otvara usta prije 8 h. Ali mi jedinci najbolje znamo da se ne smije biti sebičan i da se cijeli svijet ne vrti oko nas (ali ja baš biiiiiiiiiiii). Realno, bila bih sretna samo da mi vrate mojih sat vremena sna jer bih onda bila možda malo manje nadrndana pa mi sve one ostale stvari ne bi smetale. Osim kelja. Tu ništa ne pomaže.

I ja ne hrčem. Znam. Provjereno je. Ja jedino ponekad pričam dok spavam, vodim intelektualne razgovore. A ovo je moj idealan, sebičan svijet i pričanje dok spavaš je dozvoljeno. Ti sebi stvori svoj.