Nije karma kučka, ja sam

Imam gljive u uhu. Znam da se kaže gljivice, ali morala sam dobiti na dramatičnosti. Koliko mi se vrti, možda su i one magične. U biti i nije tako loše kako zvuči jer idem kod doktora na ispiranje što znači da ne moram voditi računa jesam očistila uho ili nisam, bar to jedno, a to je u mojoj beauty rutini jedna briga manje. Medicinski razlog zašto sam ih dobila ide nadugačko i naširoko, ništa spektakularno, niti interesantno.

Ali pazi sad ovo. Ja imam drugu genijalnu teoriju. Ja mislim da sam ih dobila zato što sam htjela biti zločesta. Tako ja to sebi tumačim. Odlučila sam da ću jednu situaciju ishendlati na način da ću biti zločesta, da se neću prilagoditi situaciji jer drugi ljudi ne žele mrdnuti prstom da bi se bar malo prilagodili i zašto bih onda ja morala. I onda je došla moja karma, koja vrlo dobro zna da se bojim svih bolesti i bijelih kuta, dala mi gljivice u uho da mi pokaže šta se događa ljudima koji su zločesti. Nastavi čitati

Autoplagirani Prvi maj

Odmah da razjasnimo jednu stvar. Današnji tekst bit će prepun autoplagiranih rečenica. Rečenica koje sam vjerojatno prije upotrijebila u drugim tekstovima koje sam pisala. Ali to je u redu. To je danas dozvoljeno i poznatim ljudima, a kako onda ne bi tek bilo meni. Nepoznatoj.

Pa krenimo. Većina nas ima onog jednog prijatelja koji početkom godine sjedne, uzme kalendar u ruke i pregleda kad pada koji praznik i odmah pospaja sve što se pospajati da. Ove godine je taj prijatelj sretan jer Prvi maj pada na ponedjeljak. Možda nije toliko jako sretan koliko bi bio da pada na utorak ili četvrtak, ali i ponedjeljak je u redu. Ne ponovila se tragedija od prošle godine kad je pao na nedjelju. Nastavi čitati

Kukanje naše svagdašnje

Mi volimo kukati. Od toga da je u ljeto vruće, a u zimu zima pa do toga da ništa ne valja, ničeg nema i svima su nam male plaće. Kad kažem mi, mislim na sve ove naše nacije koje su se tek nedavno odlučile usuglasiti da pričaju istim jezikom i da nam titlovi ipak ne trebaju iako je to jasno svima koji imaju malo mozga u glavi.

Ne kažem da razloga za kukanje nema, pogotovo ako si bez posla, nemaš nikakve perspektive niti primanja. To kukanje razumijem. Ono koje ne razumijem je to da su nam svima male plaće. To nije istina. Nekima jesu, ali svima nisu. Nastavi čitati

%d bloggers like this: