Oznake

, , , ,

Budući da sam odrasla u malom gradu, dva prokletstva me prate kroz život. Prvo je da cijeli, taj isti, život sanjam o reflektorima velegrada pa čak i o životu u njima, a drugo je da kada dođem u te velegrade izluđuje me gužva i vrijeme koje sam prisiljena gubiti od točke A do točke B. Vrijeme koje nisam navikla gubiti jer sam navikla da je sve blizu.

Osnovna škola 7 minuta, srednja škola 4 minute, centar grada 9 minuta, lokalna trgovina minutu, supermarket 10 minuta, pijaca 6 minuta. Pješke. Navikla sam i da poznajem većinu bližih i daljih komšija, da teta u lokalnoj trgovini zna ko sam i čija sam, da kad nekud idem uvijek sretnem nekog koga poznajem. Tako sam odrasla i ne bi to mijenjala ni za jedan velegrad ovoga svijeta.

Iako je moj rodni Beli Manastir, s vremenom, za mene osobno postao premali, iako više skoro niko od mojih prijatelja u njemu ne živi, moja roditeljska kuća i njih dvoje unutra su još uvijek tamo. Što znači da se i ja često vraćam. I budim nedjeljom ujutro u potpunom miru i tišini. Mir i tišina koje u Osijeku u zgradi nemam.

Dok sam ja odrastala, Baranja nije bila ono što je danas. Nije bila toliko razvijena i nije bilo toliko ponude i toliko turista. Na prvomajskom izletu Baranjom shvatila sam da je najbolje biti turist u svom kraju jer iako sve znaš, iako si sve vidio, opet te iznova nešto začudi i zadivi.
IMG_2830
IMG_2860
I dok smo se mi tako okolo vozili, šetali, slikali, ispijali kavu, vidjeli smo ljude koju su izlazili iz auta s daruvarskim, osječkim, šibenskim, zagrebačkim tablicama. Često ne znamo cijeniti ono što imamo dok nam to ne potvrdi neko bolji, veći, izvana. Ako navedene tablice nisu dovoljne, onda su dovoljne slovenske. Slovenski turisti. Ljudi su to koji u svojoj zemlji imaju sve. Ljubljanu. Bled. Bohinj. Triglav. Radovljicu. Postojnsku jamu. Sve prirodna bogatstva koja možeš zamisliti, a ipak su došli kod nas. Obilaze. Jedu. Piju. Onda znaš da imaš nešto dobro i da nešto dobro radiš.
IMG_2884
IMG_2893
Zato dođite kod nas u Baranju. Kod nas možete raditi svašta. I šetati, i nordijski hodati, i trčati, i voziti se biciklom, i kupati se, i pecati, i adrenalinski se voziti off-road automobilom. Možete obići razne znamenitosti, sajmove, fišijade, kulinijade, vinarije. Možete obići lokalne OPG-ove i vidjeti kako se nekad živjelo, ali i kako se danas stvaraju specijaliteti po kojima smo poznati. Iz Baranje nećete otići ni gladni ni žedni jer toliko je hrane i pića koje morate probati, ali i kupiti i ponijeti sa sobom. Sve to i još ponešto možete dobiti uz veliku dozu mira i tišine koji su nam u današnje vrijeme toliko potrebni.
IMG_2908
IMG_2916
Ako sam možda ja pristrana, evo još jedne potvrde izvana. On je Norvežanin koji živi u Švedskoj, a u Baranju je prvi puta došao prije dosta godina. U mirovnu misiju. Za to vrijeme je živio u mojoj maloj kući u dvorištu. Budući da ima ime koje je nama komplicirano za izgovaranje, zvali smo ga T.B. Zovemo ga tako i dalje jer se on svake dvije-tri godine vraća. Čovjek je proputovao svijeta, ali se u Baranju vraća. Vraća se zbog lova, zbog biciklizma, domaće kuhinje i šljivovice. Sa sobom dovodi svoje prijatelje, a zadnji puta i svoju obitelj. Čovjek je to koji objedinjuje dvije zemlje koje su neizmjerno bogate, u svakom smislu te riječi, ali je svejedno u Baranji pronašao ono nešto, što ga vuče, od onih ratnih godina pa do danas.

To da sam Baranjka je jedina pripadnost koju sam ikad osjetila i priznavala. Ostale pripadnosti ili ne osjećam ili mi nisu važne. Tako da gdje god me život odvede ja ću jedino to i ostati – Baranjkuša.