Vodim samu sebe

Ko me zna, zna da imam strašno visok prag tolerancije, ali kad mi pukne film, onda je gotovo. I pukao mi je. Ima već sad koji tjedan. Sama sebe sam dosta trpila (dragi spelling checkeru, neću napisati trpjela, hvala lijepa) i sad je dosta. Razljutila sam samu sebe, presjekla i rekla dosta. Idem. Od sada idem. Putujem. Sama sa sobom.

Moji prijatelji ili ne vole putovati i to im je bacanje novaca, ili trenutno baš za to nemaju novaca pa to trenutno vječno traje, ili se ne možemo nikako uskladiti da idemo skupa, ili cure putuju sa svojim dečkima, tj. dečki sa svojim curama, ili putuju s braćom/sestrama, ili hoće putovati samo po svojim uvjetima. Po meni sve legitimni razlozi. Ali ja sam dozvolila da njihovi razlozi postanu i moji. Nisam htjela ići sama jer je zabavnije ići s više ljudi, jer kako ću ja to, jer…

Ne računam tu ona putavanja gdje sam išla na intenzivne tečaje jezika. Na ta putovanja jesam išla sama, ali sam tamo bila okružena ljudima s kojima sam se onda družila i nakon tečaja. Mada. U Berlinu nije bilo tako. Jer mi grupa baš nije bila najsjajnija. U prijepodnevnim satima sam imala tečaj i druškala sam se tu i tamo s kim, a poslijepodne sam bila sama. Dva tjedna. I nije mi bilo ništa. Obilazila sam šta sam htjela. Sama sam i jela. Sama sam i pila kavu. I preživjela sam. Sama sa sobom. Tu je sve to sama sa sobom nekako i počelo, ali se do danas nije do kraja razvilo.

Ja bih išla svagdje, a dozvolila sam da me drugi koče. Ili sam možda ipak dozvolila da sama sebe kočim. I to ja koja volim biti sama sa sobom. Kako ću ja jesti sama u restoranu više dana?! Kako ću sama sjesti na kolač/sladoled/kavu?! Kako ću sama šetati po gradu? S kim ću pričati?! Neću imati ni jednu sliku sebe jer ko će me slikati. Selfie je kasnije izmišljen.

Mic po mic sam se oslobađala tih nekih neutemeljenih strahova i sjedala sama sa sobom na kavu, sama sa sobom na ručak, sama sa sobom u šetnju, ali sam opet čekala društvo za putovanje. Do danas. Shvatila sam da možda nikad ne uspjem naći nekog s kime ću putovati, a toliko toga želim vidjeti i da ne želim to dozvoliti. Neću!

Pametna sam. Zdrava. Sad tu i tamo koje koljeno, zglob i leđa ne rade baš najbolje, ali ajde. Govorim tri strana jezika, s naglaskom na strana, ne bivša jugoslavenska. Nemam problema sa snalaženjem u prostoru. I zato idem. Neću više nikog ni pitati ni čekati. Ako mi se negdje putuje i mogu si to priuštiti, otići ću sama.

Dok ti ovo čitaš, ja sam baš sjela u autobus. Ja i ja. Putujemo. Ne daleko, ali dovoljno daleko. Na destinaciju gdje sam već bila, ali uvijek organizirano gdje te neko vuče od točke A do točke B. Ovaj put idem biti pravi turist. U gradu gdje imam nekoliko možemo-sjesti-na-kavu prijatelja s kojima se možda nađem pa neću biti skroz sama. Tjerat ću ih da me naslikavaju pa ću imati i slika jer sam ja taj selfie probala i ne može.

Bit će mi super. Kad negdje sama sjednem, možda će me neko čudno gledati, možda neće. Manje bitno. Davno su mene etiketirali kao čudnu. I znaš šta?! Divno je biti čudan. Budi čudan. Jer to znači da si svoj. A super je biti svoj.

Idem. Putujem. U stvari ne idem sama. Vodim samu sebe. Firmom Krstić.

Ko je gledao, znat će.

8 responses

  1. Nevjerovatno! Pises o mojoj situaciji 🙂
    Kupila sam kartu za Berlin, po prvi put. Odlucila sama, po prvi put.
    Berlin je ogroman a ja slabog iskustva sa putovanjima te vrste. Kakve su mi prognoze? Koliko je smisleno biti u tako velikom gradu, zensko i sam? 🙂
    Charlottenburg bookiran. Neki savjet, nesto? Hvala 🙂

    Sviđa mi se

    • Berlin je bio moje vatreno krštenje. Dva tjedna. Sama. Ne da sam preživjela, nego mi je bilo predobro.
      Meni je Berlin najljepši grad u kojem sam bila, obišla sam sve život bez da mi iko zvoca. Imaj na umu da tamo nećeš imati osjećaj da si sama jer ideš u grad u kojem je normalno da sam sa sobom sjediš na kavi/ručku, da sam obilaziš muzeje/znamenitosti, da sam sjedneš u park. To rade lokalci, a di neće stranci.
      Savjet: ponesi toplu odjeću, nemoj se švercati u gradskom prijevozu, posjeti Reistag i uživaj. Prognoza ti je sunčana. A stvarnu prognozu obavezno provjeri da se ne bi smrznula kao ja. 🙂

      Sviđa mi se

      • Bilaaa ! 🙂 Berlin je definitivno moj grad. Bila si u pravu, solirati u Berlinu je poseban gust. Vec trazim kartu za decembar pa mozda i nova godina.

        Liked by 1 person

      • Baš mi je drago! 🙂
        Najteže je krenuti. A kad jednom kreneš sam, vidiš da nije tako strašno. Jer bolje ići sam nego sjediti kući i čekati hoćeš uspjeti naći nekog da ide s tobom. 🙂

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: