Oznake

, , , , ,

„Za Beograd! Za Beograd! Firmom Krstić! Firmom Krstić!“ – ako ne znaš odakle je ovo, o’ma idi guglati i gledati jer je sramota. Oni koji su gledali znaju kako izgleda prijevoz ovom čuvenom firmom. Nisam se baš tako vozila, ali skoro pa i jesam. Nije jedino bilo tako zabavno. Bitno je da sam stigla. Sama. Jer, kao što sam pisala, od sada putujem sama.

Stigla sam i natrag. Izujedana od komaraca. Neispavana. S upalom mišića. Ali sretna. Vesela. Iza mene je prepješačenih 38 kilometara što znači da mi više za Beli Manastir ne treba vlak i da mogu ići pješke iz Osijeka. Puno dojmova. Puno hrane. Uzbrdice. Nizbrdice. Znamenitosti. I rakije. Ne može bez rakije.

Po prvi puta sam išla negdje potpuno neorganizirana. Pakovala sam se u ponoć što znači da sam zaboravila ponijeti nekoliko bitnih stvari bez kojih se u stvari i može. Išla sam bez plana. Bez nekog reda. Bez da sam znala točno di se šta nalazi. Mislim da do sada nisam nikad tako išla. Spontano. A sad mislim da Beograd upravo tako i treba doživjeti. Spontano.

Ne želim pisati o knez Mihailovoj, Kalemegdanu, Hramu svetog Save, Muzeju Nikole Tesle, Terazijama, Trgu Republike, Skadarliji – najpoznatijim beogradskim atrakcijama koje sam i ja vidjela. Želim pisati o feelingu. Taj feeling nema Berlin, Barcelona, Prag, Frankfurt, München, Budimpešta, Ljubljana, Zagreb, Verona, Venecija. Nema ga ni jedan grad koji sam posjetila. To ima samo Beograd. Feeling koji osjetiš kad tamo dođeš, feeling koji ti ja ne mogu dočarati.

Dio Beograda je ušminkan. Već dio će ti lupiti šamar od surovosti i realnosti. Ljudi koji žive kao bubreg u loju, ali i ljudi koji bi taj isti bubreg prodali da mogu nešto jesti. U Beogradu nećeš dobiti dojam kako je sve divno i krasno i kako svi dobro žive. Taj dojam ostavljaju mnogi veliki, europski, ušminkani gradovi. Beograd odražava i socijalne, i političke i sve druge probleme u gradu i državi. Ali se nekako s ponosom drži, uzdiže, dočekuje turiste i daje im najbolji provod.

Beograd nikad ne spava. Tako nisam ni ja prvu noć od auta, tramvaja, ljudi, muzike.

Nigdje na svijetu nećeš moći probati različite vrste rakije za 100 dinara po komadu osim u beogradskoj Skadarliji.
IMG_3339

U Beogradu možeš jesti najfinije knedle u svemiru:
IMG_3297

Ili ovo:
IMG_3315

Ili ovo:
IMG_3345
Sve to smiješ jesti jer 38 kilometara pješke i jer uzbrdica.

Vidjet ćeš ovo:
IMG_3313

Ili ovo:
DSC_0069

Dala bih sve predivne europske destinacije koje sam posjetila za srpsku gostoljubivost i svako ćao i zdravo jer je to mnogo prisnije od dobar dan i doviđenja.

Beograd su ljudi. Beograd su taj feeling koji ti ja ne mogu dočarati. Idi. Vidi. Skupo nije. Možeš pričati hrvatski, neće ti niko ništa. Samo nemoj tražiti plastičnu vilicu s hranom za to go jer će te malo čudno gledati. Viljuška je za jelo, vilica je ono što nam se nalazi u ustima. Najest će se. Napit ćeš se. Vidjet ćeš mnoge lijepe stvari koje treba vidjeti. Vidjet ćeš i ružne, ali tako znaš da si u gradu koji je realan, koji te ne laže. Garantiram ti da ćeš se provest. Ako ne znaš, nauči koje slovo na ćirilici jer su neki nazivi ulica pisani samo ćirilicom. Nemoj ih psovati zato što nazive ulica pišu svojim službenim pismom. Budi bolji od toga. Ako naučiš koje ćirilično slovo nećeš automatski postati Srbin, ne brini, postat ćeš obrazovaniji.

Nije mi ovo bio prvi put u Beogradu, ali kao da je. Prvi put sam bila pravi turist. Možda u stvari i nisam jer me sedmero ljudi zaustavilo na ulici da me pita za smjer što znači da izgledam ko domaći. Tako sam se i osjećala.

A što lijepih, visokih, crnih momaka hoda ulicom! I žene su lijepe. Ima puno previše lijepih ljudi tamo.

I nemoj zaboraviti: rakija – connecting people!

E da. Znaš kako je putovati sam?! Odlično!
IMG_3314