Oznake

, , , , , ,

Ovaj kršni Dalmatinski dio mene koji se vidi na van obožava more, kupanje, sol i ostale popratne zanimacije. Ali ove godine sam te zanimacije odlučila preskočiti iz jednog razloga. Ja sam  jedna od onih koja se nikad u životu nije kupala u moru koje je toliko toplo da se ne možeš rashladiti u njemu, niti sam ikad doživila tih 25-26 stupnjeva mora koje Vakula svake godine prognozira. A kako sam se prošle godine na istom smrzla ko da sam bila na zimovanju, ove godine godišnji odmor provodim tako što se penzionerski kupam na okolinom bazenima gdje je topla voda.

S druge strane onaj Baranjski drugi dio mene mora priznati da sam najbolje ljetne godišnje odmore imala u gradovima jer volim obilaziti i šetati po istima. I jesti. Tako da sam nekako spontano, jer svi znaju kako sam ja najspontanija osoba na cijelom svijetu, odlučila da ću nakon Beograda otići na nekoliko dana u našu prijestolnicu. Ne kao kad se kod mene u mješobračnoj kući kaže našu pa ne znaš tko je naš, a tko njihov. Ovdje mislim baš na ovu našu, ‘rvatsku – Zagreb.

U Zagrebu sam bila puno puta. Zbog prijemnog. Vize. Stipendije. Ispita. Edukacija. Posla. S točke A na točku B. Žuriš. Pojedeš tu i tamo nešto usput. Prošetaš Ilicom i Zrinjevcem. Dalje nigdje ne ideš. Kući se vraćaš živčan jer tamo svi žure i jer put od točke A do točke B predugo traje. Uvijek sam se vraćala s još većom ljubavljuj prema Osijeku gdje je sve blizu i gdje se ne žuri toliko.

Do sada. Možda je do toga što po ljeti u Zagrebu ima manje sve te žurbe ili je do toga što sam Zagrebu ovaj puta odlučila dati šansu. Šansu koju relano prije nije ni imao jer u Zagreb se uvijek nekako ide nešto obaviti i vratiti kući, a manje se ide turistički jer je on tu, blizu i turistički možeš otići kad hoćeš pa na kraju nikad ne odeš.

Zagrebačkom uspinjačom se nikad prije nisam vozila.
IMG_3701
IMG_3732

Nisam nikad prije bila na Markovom trgu. Sada sam bila demonstrativno što znači da nisam dala da me slikaju pored tabli Vlada, Sabor i sličnih lijepih riječi, ali, ajde, iz opće kulture mogu reći da sam bila.

U Maksimiru nisam bila 15 godina.
IMG_3896

Na savskom nasipu nisam nikad bila.
IMG_3909

Hendrixov most sam vidjela samo u Vatrinom spotu.
IMG_3915

Ovaj put je i šetnja Ilicom i Zrinjevcem bila nekako drugačija.
IMG_3767
IMG_3835

Da se slučajno ne brinete. Gladna nisam ostala.
IMG_3681
IMG_3699
IMG_3878
IMG_3906

Pogle šta sam doručkovala:
IMG_3927
To kod kuće ne smiješ doručkovati, ali u Zagrebu smiješ.

Ja sam prva u redu kad je sanjanje o svjetskim destinacijama. Ma šta prva! Ja sam ona koja dođe dan ranije da spava u redu u vreći za spavanje i zauzme to prvo mjesto. Bila sam svagdje i svagdje planiram ići. Ali. Puno mojih prijatelja i poznanika nikad nije bilo u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani ili Sarajevu. I onda s razrogačenim očima slušaju moje priče. Nisu imali prilike, a to je sve blizu pa možeš uvijek otići, a to uvijek nikad ne dođe.

Blizu su, ne koštaju puno i zato idi. Sve znam. Berlin je najljepši grad koji sam ikad posjetila. Amsterdam je magičan. Frankfurt je divan. Prag. Beč. Barcelona. Den Haag. Leiden. I svi ostali. Međutim. Nigdje nema tog feelinga, tih ljudi, tih ćevapa i te rakije kao kod nas. Imamo i mi šta ponuditi. I kad kažem mi mislim na sve nas koji se ne možemo usuglasiti da pričamo istim jezikom, ali kad se treba svađati i prepirati onda se sasvim solidno razumijemo.

Ove godine su me nekako krenula ta putovanja po glavnim gradovima republika bivše Jugoslavije. Tako da na zimu, isto tako spontano jer ne znam drugačije, planiram putovanje u još jedan glavni grad jedne republike bivše države. Moj najdraži grad. Jedini grad na svijetu u koji bih se preselila bez ikakvog razmišljanja. Grad koji je dovoljno velik da ima sve što ti treba, a dovoljno mali da svagdje brzo stigneš (Nins, znam da sam ti ukrala rečenicu. Tuži me! :D). Grad koji ima dušu. No, o tome, spontano, više na zimu.