Oznake

, ,

Kod mene kod kuće se TV nikad nije smio paliti prije 19:00 h. A i onda sam morala pitati mamu jel’ smijem. Mamu, naravno, ne tatu. Postojala je samo jedna situacija kad se smio paliti i ranije – kad sam bila bolesna. Jer sam onda ležala u dnevnoj sobi u pidžami, pokrivena dekom, s balavim nosom, oblozima za skidanje temperature, ali sretna jer sam gledala crtiće. Ovih dana sam bila toliko bolesna da nisam čak mogla ni TV gledati u po’ bijela dana.

Zato sam ležećki drndala po mobitelu. Iskočio mi Bruno Šimleša i njegovo opletanje po Rvatinama pa sam pomislila evo i meni zgodne teme da i ja malo opletem. Onda sam krenula čitati komentare ispod tog njegovog spornog statusa na Facebooku i naišla na hrpu onih hejtera iza tipkovnice i tač ekrana kojima je sve to što je on napisao jedno obično smeće, ali su pročitali od prvog do zadnjeg slova kao što će i dalje nastaviti pratiti sve što Šimleša piše, iako je to sve glupo i iako je on isto tako glup. Pa sam i tu pomislila da opletem po tim hejterima. Pa sam se uzrujala. Pa sam se podsjetila zašto više ne čitam, ne gledam i ne slušam vijesti. Tako da neću. O nečem drugom ću. O nekom drugom.

Kad budem budućeg zeta vodila kući (optimistično kad, molim lijepo), morat ću ga upozoriti da ga čeka opaljena Dalmatinka i ozbiljan Baranjac. Ozbiljan i pomalo čudan Baranjac. Nije da su svi Baranjci čudni, ali on je. Vjerojatno jedna od najnesebičnijih, najboljih i najpametnijih osoba koje poznajem. Ali i dalje čudan. Možda danas manje nego što je bio kad je bio mlađi. A ja sam se za vikend družila s hrpom takvih čudnih.

Moj tata se već 45 godina bavi enigmatikom. Što bi moja krštena kuma rekla: križaljkaš. Znaš ono kad na faksu umireš od dosade pa sjediš na predavanju i rješavaš križaljku?! E to. To što rješavaš je možda sastavio moj tata. Dok je čekao da ja obavim upis na faks on je u hodniku, u svoj blokić, ištancao nekoliko križaljki 7 x 9 (lupila sam, nemam pojma jesu bile baš te veličine). Onako iz glave. Bez svojih pepeljarki koje su napokon i u modu došle, blokića, kemijske i nekoliko enigmatskih časopisa ne ide nikud. Ili rješava ili sastavlja. I objavljuje. I tako od svoje 17.

Ako si gledao Superljude ili kako se to već zove, u jednoj epizodi je gostovao najveći enigmata Hrvatske, što veličinom što umijećem, iako ja, onako preko veze jer nam je cijela država preko veze, podrazumijevam da umijećem može biti tek iza mog tate. E on je u tom šuo onako iz glave sastavljao križaljku s riječima koje je prije toga morao zapamtiti. Pa su se svi čudili kako to može. Fino. Njima je to normalno.

Moja mama je i pala na enigmatsku spiku. A od jedne druge enigmatske supruge sam čula da je i ona isto. Moja je pala na NOĆ JE DIVNA. Ubila se ona njemu objašnjavajući da kako on može znati da je noć divna kad sjede u restoranu i ne vidi se kako je vani. Pa joj je objasnio da kad se u NOĆ JE DIVNA premetnu slova dobije se njegovo ime i prezime. Pala žena k’o kruška.

Enigmati su vam malo čudni ljudi. Specifični. Na svoju ruku. Nekad će se malo čudno obući ako ih žene ne obuku. Nekad će zaboraviti jesti. Nekad će prosipati takve informacije da ćeš misliti da lažu jer je nemoguće to sve znati, ali moguće je ako rješavaš i sastavljaš križaljke. Da, Sonja. Onda bi znala tko je Ingmar Bergman. Ako uzmemo u obzir da mi je i kršteni kum enigmata i da me on, jedne vjere, krstio u crkvi druge vjere nije ni čudo da sam i sama čudna.

I tako sam se ja za vikend družila s tim svim čudnim ljudima iz svih dijelova bivše Juge. Nema tu Hrvata, Srba, Bošnjaka, Crnogoraca. Mislim ima, ali ne u smislu u kojem se spominju u komentarima ispod Šimlešinog statusa. Ima samo enigmatike i čudnih razgovora. I meni je s njima bilo super. Bude mi svaki put super kad idem na neko njihovo okupljanje.

Ja sam mnogima isto tako cijeli život čudna. Zbog ovoga ili onoga. Poznanicima, kao prijateljima, rodbini. Priznajem da možda malo specifična jesam (ili kako bi moja mama rekla posebna), ali svi mi imamo svoje neke čudnjikave stvari. Ja ih možda imam malo više. A s vremenom sam si našla te neke svoje ljude, i čudne, ali i normalne s kojima sam se uklopila. Jer su me upoznali.

Uvijek radije biram čudno. Jer to znači specifično. Jedinstveno. Svoje. Čudno je samo malo drugačije. Nije loše. Ako daš šansu. Ako upoznaš.

Kako ide to premetanje slova?