Oznake

, , , ,

Mene Pariz nije oduševio. Eto. Rekla sam. Znam da to nije politički korektno za reći. Ali kad nije. Ne mogu reći da mi grad nije lijep, je, ali me nije oduševio. Nisam pala u nesvijest. Možda sam s 18 bila premlada da bih cijenila sve to što Pariz je. Možda je do toga što nit’ sam romantična nit’ sam u ljubavi. Ne znam. Zbog toga bih ga voljela opet posjetiti.

Od svih destinacija koje sam posjetila postoje još dvije koje me nisu oborile s nogu, a normalne ljude oduševljavaju. Venecija. Bila sam tri puta. Po ekstremnoj vrućini. Po optimalnoj temperaturi. Po ekstremnoj kiši i poplavi. Ništa. OK mi je. Ljepuškasta. Ali me ne oduševljava. Budimpešta. Ista stvari. Bila sam, također, tri puta. Ništa.

Zadnji put sam u Budimpešti bila 2009. godine. Što je bilo davno. Od tada sam samo bila posjetitelj budimpeštanskog aerodroma, grada ne. Prošlo je puno godina. Ja sam se puno promijenila. Promijenio se i moj pogled na mnoge stvari. Zato sam odlučila opet dati Budimpešti šansu. Šansu da me osvoji. Kao što osvaja mnoge.

Prepredvidivo bi sad bilo da kažem da me Budimpešta ovaj put oborila s nogu. Nije. Ali neki dijelovi jesu. A to je već veliki napredak s obzorom da nisam bila ni malo impresionirana. Priznajem da je zgrada mađarskoj parlamenta stvarno impresivna.
IMG_6267

Budimski dvorac je isto tako predivan.
IMG_6220

Za Ribarsku tvrđavu kažu da je najromantičniji dio Budimpešte. Možda nekome ko je romantičan. Meni je samo lijepa.
IMG_6212

Prije sam imala poteškoća sa sporazumijevanjem jer niko od Mađara u Budimpešti, na koje sam nailazila, ili nije znao engleski, ili nije htio pričati engleski, ili uložiti bilo kakav napor da bih se sporazumjeli. Drago mi je da mogu reći da se to promijenilo i da ovaj put nisam imala takvih problema. Dapače. Čak i oni stariji koji engleski ne znaju su se trudili sporazumjeti rukama, nogama i kojom riječi nekog njihovog mišunga slavenskih jezika koje znaju nabosti.

Jedna od najdražih komponenti putovanja mi je, naravski, hrana. Domaća. Lokalna. Pa sam tako jela i po mađarski. Ne koliko sam htjela jer ne stigneš sve, iako bi sve. Unutar tog mađarskog su kod prijateljice bili pileći batkovi, koje ona inače ne jede, a kod mene više vrsta kiselog povrća, koje ja inače (osim kiselih krastavaca) ne jedem. Pojele smo i jedna i druga. I bilo je fino. I slikala sam, ali mađarska hrana u ovom slučaju nije bila fotogenična.

Jele smo i, kako ja to zovem, onaj njihov slatki kruh što se okreće na ražnju. To se po mađarski zove nekako na k, ali niti znam napisati, niti znam pročitati, a lijena sam guglati. Uvaljan u čokoladu. Fino je. Jako je fino. Prokleto sam mislila da ja to sve mogu sama odjednom pojesti. Ne mogu. Sva sreća pa smo kupile jedan i podijelile. Problem s tim ražnjićajućim kruhom je što košta 2.000 forinti, a to mi se nekako čini puno previše forinti. Nije ni on baš najfotogeničniji na svijetu, ali evo.
IMG_6237

Ono što u prethodna tri puta u Budimpešti nisam vidjela su Cipele na obali Dunava. Željezne. Potrgane. Muške. Ženske. Dječje. A sve Židovske. Kao simbol i spomen na sve Židove koji su na tom mjestu streljani. Glupo je u ovom kontekstu spominjati glagol sviđati se, ali dojmila me se ta simbolika. Dojmila. Da. To je spretnija riječ.
IMG_6276

Ovaj put mi se Budimpešta svidjela puno više nego prethodna tri puta. Neki dijelovi su me oduševili. I zato nekad te druge/treće/četvrte šanse i nisu tako loše. Jer prođe vrijeme. Stariji si. Pametniji. Iskusniji. Drugačije gledaš na stvari. Drugim očima. Nekad je možda tako i s ljudima. Nekad neko stvarno nije mislio to što je rekao i dođe do nesporazuma. Treba probati opet. Ponekad i još jednom nakon toga. Ali je pitanje dokle. Jer nekad si samo budala koja ljudima daje previše šansi da te preveslaju. A ako te stalno iznova veslaju, na tebi je. Jer dopustiš. Granica je vrlo tanka.

Budimpešto, za tebe četvrta sreća. Hvala ti na tome. Do nekog idućeg posjeta.

I nije da ja volim popovati svima drugima, ali curi iz busa prijateljski savjet da idući put prije puta ne jede ćevape, iako mi nije jasno kad ih je ranom zorom stigla pojesti. Jer ćevapi jesu fini, pogotovo s puno luka, ali nisu fini u tekućem obliku ispod naših sjedišta. Zahvaljujem.