Sjeveri sjevera

Nisam pesimistična osoba. Stvarno nisam. Ali ovaj januar ako do kraja bude ovakav ko na steroidima, neće dobro završit. Luda kuća. A ja još luđa. A i taj 31. je preblizu. Možda je do toga. Jer imam jako mixed feelings oko tog datuma. Mislim da sam tužna i zbog nje i zbog sebe, ali sam opet i sretna i zbog nje i zbog sebe. Bolje da ne mislim.

Tužna sam zbog nje jer odlazi i ostavlja sve nas za sobom, tužna sam zbog sebe jer ne znam kad ću je opet vidjeti. Sretna sam zbog nje jer ide da bi bila s njim i da bi pronašla nešto bolje, sretna sam i zbog sebe jer ću je moći posjetiti u zemlji u kojoj nikad nisam bila. Tako da sam sva neka između tuge i sreće. Nastavi čitati

Nemam ni naslov

Ovo je 50 post. Što je prilika za napisati nešto pametno i bitno. A ja nisam nikad radila ono što se od mene očekivalo pa neću ni sad. Čak naprotiv. Bit ću strašno kratka. Nije mi to bila namjera. Napisala sam cijeli post, postavila ga i ugasila komp. Krenula sam spavati. Pa sam opet upalila komp i izbrisala cijeli tekst. Nisam bila zadovoljna s tim što sam napisala. Ni malo. I nisam ga mogla takvog objaviti. Naforsiranog. Nedorečenog.

I znaš šta?! Mislim da je to oke. Nekad jednostavno ne ide. I ne možeš. I treba ti pauza. I to je u redu. Treba stat. Odmorit. I reć sad ne mogu. Ne ide. A ne vrijedi forsirati. I neću. Jer ne vrijedi. U ovom 50. uzimam pauzu. Jer mi treba. Dok sad ovo pišem sati je 2:38 h. Četvrtak ujutro. Umorna sam. Jedva gledam. Gladna sam. Žedna sam. Jednostavno mi ne ide. Inače rijetko. Ali trenutno ne ide.

Sljedeći tjedan će bit bolje.

 

Prekovezice

Ova godina je čudno počela. Jer ako postoji proljetni umor, ja ne znam kako se onda ovo zove. Ne možeš reći zimski umor jer vani nije zima, toplo je. Neki dan je bilo ko u proljeće. A opet ne možeš reći ni proljetni umor jer nije proljeće. Nit su dobri tlakovi, nit su dobra željeza, stalno ti se spava. A još uz to ne znaš više ni koja je godina, ni kak je već 11. u mjeseci, a valaj ni koje je godišnje doba.

I tako je moja prijateljica nedavno vadila krv da provjeri stanje stvari kad je proljeće u zimu. Nalaz će biti za tjedan dana. Do tad se razboliš i ozdraviš tri puta. A i ona kod drugog doktora, kojem treba taj nalaz, ima termin ranije i ne može čekati tjedan dana jer nema tih tjedan dana. Ali šta ćeš. Nadaš se da će biti gotov ranije. Jer ne smiješ tamo ništa reći jer znaju vikat na tebe. I priča ona to kolegi. Jednom od onih koji zna nekog ko zna nekog. Nazove on te svoje koje zna koji znaju nekog. Nalaz gotov isti dan. Ček. Samo malo. Sad može samo zato što neko pozna nekog ko pozna nekog. Nastavi čitati

%d bloggers like this: