Prekovezice

Ova godina je čudno počela. Jer ako postoji proljetni umor, ja ne znam kako se onda ovo zove. Ne možeš reći zimski umor jer vani nije zima, toplo je. Neki dan je bilo ko u proljeće. A opet ne možeš reći ni proljetni umor jer nije proljeće. Nit su dobri tlakovi, nit su dobra željeza, stalno ti se spava. A još uz to ne znaš više ni koja je godina, ni kak je već 11. u mjeseci, a valaj ni koje je godišnje doba.

I tako je moja prijateljica nedavno vadila krv da provjeri stanje stvari kad je proljeće u zimu. Nalaz će biti za tjedan dana. Do tad se razboliš i ozdraviš tri puta. A i ona kod drugog doktora, kojem treba taj nalaz, ima termin ranije i ne može čekati tjedan dana jer nema tih tjedan dana. Ali šta ćeš. Nadaš se da će biti gotov ranije. Jer ne smiješ tamo ništa reći jer znaju vikat na tebe. I priča ona to kolegi. Jednom od onih koji zna nekog ko zna nekog. Nazove on te svoje koje zna koji znaju nekog. Nalaz gotov isti dan. Ček. Samo malo. Sad može samo zato što neko pozna nekog ko pozna nekog.

Jednom je moja mama čekala u redu na pijaci da nešto kupi. I prodavačica je htjela preko veze poslužiti osobu koja je stajala iza nje. Da ta osoba ne mora čekati. Jer je neko bitniji od moje mame. Ono što prodavačica nije znala je to da je moja mama unuke jedne fascinantne Dalmatinke od koje nije naslijedila samo pogled, koji sam, btw, naslijedila i ja. Neće niko nju…jel. Osoba iza nje je morala čekati. Ali skoro nije jer ima vezu.

Navikli smo mi već na to. Niti nam je više čudno niti fascinantno. Nije opravdanje to što je došlo takvo vrijeme i što nam je cijela država preko veze, ali realno danas je dobro vezu imati gdje god. Policija. Porezna. Bolnica. Zubar. Mirovinsko. Očigledno i pijaca. Da bi dobio kakav-takav tretman i uspio srediti nešto brže, jednostavnije i efikasije. Ili samo srediti jer bez veze negdje ne može ni to. Na sve više mjesta ne može ni to.

I sad je to malo nezgodno. Nekako mi se čini da to ne opravdavamo kad se događa zločestim ili ljudima koje ne volimo. A kad se događa dobrim ljudima ili nama, onda je u redu. Jer nekad si nešto u životu sigurno dobio preko veze jer nekog poznaš ko ti je nešto mogao srediti. I najmanju glupost. Ja jesam. Ne znam ni sama koliko puta. Eto. Kod frizera me se uvijek ugura u neki bliži termin između jednog farbanja i jedne frizure jer mi je sestrična frizerka. To je isto preko veze. Bezazleno je. Nije tu niko nešto pretjerano oštećen, ali je i dalje preko veze.

Ja kad nazovem svoju zubaricu (da, zovem iako je vrata pored jer ne mogu ni uć unutra od muku) da se naručim obično dobijem odgovor da ima slobodan termin za dva tjedna. Što je odlično. Jer je dva tjedna daleko. A kad se bojiš, to je super jer samo da nije sad. A nije odlično jer znači dva tjedna straha i analiza šta bi mi mogla raditi. Kad se predstavim i kažem da sam susjeda, onda, na moju žalost, bude i neki ugurajući termin puno prije. Kao recimo sutra. To je isto preko veze.

Nakon što mi je isteklo prvih pet ćoravih godina vozačke, morala sam pravit novu koja me koštala isto koliko sam platila povratnu avionsku kartu za Nizozemsku. Ali sam ju bar dobila na deset godina, iako sam ćorava, jer sam preko veze našla razumnog doktora. Doktora koji je uvažio to da nosim leće, da ih stalno nosim, da ih ne planiram prestati nositi nikad, i da mi dioptrija nije rasla sedam i pol godina. I napisao može na deset. I sad se lijepo sa slikom iz vozačke mogu sramotiti do 33.

Mislim da takvih bezazlenih prekovezica ima kod većine ljudi. Koplja se lome na onim težim stvarima. Možda čak i na jednoj. Najtežoj. A ja znam takve. Znam koji su ga dobili zato što nekog poznaju pa ih je progurao. Znam i one koji su se učlanili u stranku da ga dobiju jer su ostali bez opcija. Posao. Vrijedni su to ljudi. Pametni. Sposobni. Tako i svoj posao obavljaju. Iako su ga dobili preko veze. A nikako drugačije ga nisu mogli naći. Znam i one lijene, glupe, nesposobne i zločeste. Isto su posao dobili preko veze jer ih takve niko normalan drugačije ne bi ni zaposlio. Jer i svoj posao obavljaju tako, tj. ne obavljaju. I šta sad?! Jesu ovi gornji zaslužili to svoje preko veze, a ovi donji nisu?!

Ne znam. Nisam pametna. Malo je to sve nezgodno. Da li bi ti kao nezaposlena osoba odbio da ti neko sredi posao preko veze jer je preko veze i jer ne želiš biti tako zaposlen, a nikako drugačije ne možeš naći posao pa ćeš radije biti nezaposlen dok nešto ne nađeš poštenim putem?! Da moraš čekati nalaze tjedan dana, a može se srediti da budu gotovi isti dan?! Da te, kao djedu moje prijateljice, naruče za specifičan pregled za ožujak 2019. kad ti više taj progled neće ni trebati jer ono što ti trebaju tim pregledom otkriti će te do tad ubit, a neko pozna nekog tko ti može srediti da to bude ranije?! Da. Nezgodno.

Apsolutno nije opravdanje da to svi rade i da je to postalo normalno. To je samo činjenica. Kao što je činjenica da postoje primjeri da može i bez veze. I kod doktora. I u policiji. I posao. Sredi se. Dobije se. Efikasno i brzo. I to je ono što nas šokira. Kako misliš dobio si posao bez veze?! Kako misliš u policiji si sve riješio za 4 minute i nije te niko tražio još onaj jedan papir?! Preko veze nas više ne šokira, nas šokira bez veze. Jer je to sve rjeđe. Morat ću se je više skompat s mojim mesarom jer tko zna kakve on meni komade mese ovako bez veze uvaljuje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: