Oznake

, ,

Žana. To baš ovako i nije često ime. Velika većina ljudi vjerojatno ni ne poznaje ni jednu Žanu. Na moju (ne)sreću ja ih znam dvije. Čak nije ni da ih znam, već su mi obje prijateljice. I da ti pravo kažem nije to loše. Bar sudeći po ovim mojima. Žane su super. Žane su carice. I ne možeš imati previše Žana u životu.

Ove moje se međusobno ne znaju. Da se znaju super bi se slagale. Obje su visoke. Mršave. Jedu one, a debljam se ja. Jedu zdravo. Strašno su zimogrozne. Uvijek, po svim vremenskim uvjetima, na biciklu. Na svoju su ruku. Nikom se ne ulizuju. I sve rade po svom. I još nešto. Jedna ima najboljeg muža. Druga će ga isto imati za mjesec dana kad službeno postane muž. Ne tog istog muža ko ova prva, nego svog najboljeg muža. To su dva najbolja muža od dvije Žane.

Ova što ima regularnog muža je s njim išla u kazalište i kasnije mi preporučila tu predstavu koju je s njim gledala. Ja sam onda na tu istu predstavu vodila drugu Žanu, a ona je svog neregularnog muža ostavila kod kuće i išla sam mnom. Tri žene na pozornici. Jedna onako između. Više-manje ni tamo ni vamo. Reklo bi se neutralna. Jedna zaluđena. Guska. Muškima bi sve dala. Jedna nabrijana. Nahejtana na cijeli muški rod. Sa stavom da treba rađati samo žensku djecu. Tri različite žene. Dvije krajnosti. Od guske u magli do feminističke kučke.

A nedavno su dva, inače pametna dečka, u trenutku kad mi je pivo poplavilo mozak, izjavila da su baš te takve feminističke kučke krive kad oni muški postanu smeća i tako se ponašaju. Digla mi se kosa na glavi. A ja imam puno kose. Jer kakva je to izjava?! Glupa! I to još od dva pametna dečka. U meni se momentalno razvio stav da sve njih muške treba stavit na jednu rpu, polit kerozinom i zapalit. A inače nemam tih nasilnih sklonosti molimlijepo niti sam feministička kučka.

Ali me ta izjava toliko iziritirala da sam na predstavu došla s tim feminističko-kučkastim stavom. Pa mi izjava da treba rađat samo žensku djecu nije uopće loše zvučala. I onda odjednom onako onaj imaginarni high five u facu. Žana i ja smo na predstavu išle u štiklama u kojima feministički nismo mogle pješačiti od svojih stanova do HNK, nego nas je vozio njen neregularan muž. Zašto se feministički nismo mogle same odvesti?! Zato što je postojala šansa da nećemo moći nigdje naći parking. Zato nas je neregularni muž mislio odvesti i kasnije se vratiti po nas. Ali ne. Ovaj ne. Ovaj nas je odvezao, a kasnije poslao poruku da je ipak pronašao parking, da nam je ostavio auto, a on pješke ode kuć. Vani se u tom trenutku krenulo sravnjivat nebo sa zemljom. On je otišao pješke. Nama ostavio auto. High five u facu.

Momentalno su me prošle moje piromanske sklonosti. I nahejtani feminizam. I nije stvar u tome jesi muško ili ženske. Nije stvar u feminizmu, emancipaciji, jesi frajer ili papučar. Stvar je u tebi ko osobi. Jer da je neka drugačija i obrnuta situacija ja znam da bi Žana za njega napravila isto. Ona bi bila ta koja bi njemu ostavila auto i išla kući pješke. Vrlo jednostavno. Potpuno normalno. I strašno ispravno.

Iako su mi dečki sa spornom izjavom dragi, i dalje mi kosa stoji pomalo dignata na glavi. Što zato što se tako nečešljam, a što zbog razine gluposti te izjave. Jer to ne stoji. Svi smo bili guske i gusaci u magli. I žene. I muškarci. Svjesno ili nesvjesno dovodeći do toga da budemo povrijeđeni. Tretirani ko da smo smeće. Prevareni. Da se loše osjećamo. Da se osjećamo manje vrijednima. Dovoljna je samo jedna jedina osoba da do toga dođe. I povrijeđen si. I ljut. I nezadovoljan. I boli. I svi ti osjećaji su u redu. Prođu. Nekad. Jednom. Ali to nam ne daje za pravo da se sad mi tako ponašamo prema drugim ljudima jer je to neko napravio nama. Jer za takvo smećasto ponašanje nema opravdanja. Jer čak ni strah od toga da ćemo opet biti povrijeđeni nije opravdanje.

Ako naletiš na feminističku kučku koja te povrijedi, nemoj postati smeće prema svakoj drugoj ženi. Ako naletiš na ono najgore muško smeće koje te povrijedi, nemoj postati smeće prema svakom drugom muškarcu. Jer svjesno ili nesvjesno postaješ isti ko i oni. Smeće. A smeće smrdi. Do tebe je. Jer nisu svi isti. Nisu svi muški isti. Nisu sve žene iste. Al smo svi ludi na svoj način.

E a ova moja Žana s regularnim mužom neki dan bila kod mene na druženju, iću i piću, a on je za to vrijeme kod kuće kuhao ručak za sutra. Ona bi za njega napravila isto. Mada u njenom slučaju taj njen siroti muž nešto previše tih ručkova kuva.