Oznake

, , , , ,

Ovako ćemo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo. Gospodin Plenković nije izrekao ono što je izrekao. Nije se dogodilo. Tako je najbolje. Jer je smiješno. I tužno. I svakakvo. A nećemo o takvim temama. I nikako nećemo o politici. Hoćemo o vedrim temama.

A vedra tema za svakog poštenog Balkanca su praznici. Pogotovo kad ti jedan padne na petak, a drugi na ponedjeljak. Jer nisi morao iskoristit godišnji da bi išta spojio, a dobio si produženi vikend. Što je dva dana više od dva redovna dana vikenda. Duplo. Pod uvjetom da uopće radiš. A ako i radiš, da ne radiš vikendom i praznicima. Ali budi sretan. Bar ne živiš u Africi. Ti živiš u zemlji koja ima standard.

Ja sam za svoj produženi vikend jedva ostala živa. Jedva spasila živu glavu. Upala mi ZAVEZANA pertla u pokretne stepenice. Neobjašnjiva je to situacija koja se može dogoditi meni. Meni kojoj prva briga nije bila to šta mi se moglo dogoditi nozi, nego da li mi je patika čitava. Al spasila sam ju. I patiku. I nogu. I osim tog traumatičnog iskustva, bilo mi je jako lijepo. Produžujuće.

Ić kod rodbine najčešće samo po sebi nije vedra situacija. Ali ić kod okej rodbine je vedra situacija. Pogotovo ako ti ta rodbina živi u selu pored Beča. E sad kad kažem selo ne mislim na onako selo na kako si ti prvo pomislio. Mislim na lijepo selo. Oberwaltersdorf se zove. Čisto. Pokošeno. Uredno. Urbano. Mirno. Naseljeno. Funkcionalno. S jezerima. S dijelom sela koji izgleda kao da si u Kućanicama i gdje kuće koštaju skromnih nekoliko miliona eura. Austrijsko selo. Tu živi okej rodbina. Beč je blizu. Produženi vikend. Prodano.

Imamo familijarnu deformaciju pravljena planova. #samospontano s dvije matematičke glave familije ne ide. Četri dana na raspologanju. Treba sve rasporediti. Četvrti dan se odmah odbija jer je najmlađi član obitelji starmal i napustila ga je mladost pa traži da se rano ujutro kreće nazad kući. Taj član sljedeći dan radi pa se valja malo i odmorit. Rade i glave kuće, ali njih nije napustila mladost.

Prvi dan je putni. Ali stiže se dovoljno rano za malo ruralno-urbanih familijarnih aktivnosti. Reitstall Kiebitzhof. Kad vidiš tamo sve te divne konje i prirodu, mozak ti prvo postane pudingast jer ne razmišlja ni o čemu, a onda ti se vrati u prvobitno stanje. Resetiran. I di ćeš takav resetiran nego na jelo.

Tradicionalno austrijski. Heurigen Kernbichler u gradiću Badenu. Gradić koji mi se, prije sad već dosta godina, svidio na prvu. Ovo je moj prvi posjet jednom Heurigeru. Po naški bi to bilo nešto između vinskog podruma i tradicionalnog restorana. Tipa Josić u Zmajevcu kod mene u Baranji. Eto tako nešta. Samo po austrijski. Mi smo tamo išli na večeru. Tradicionalno austrijsku. A druga familijarna deformacija nam je što baranjsko-slavonsko-dalmatinska kombinacija jede minimalno mesa. Da nas je neko vidio, ne bi nam vjerovao da inače meso jedemo jako rijetko. Usudila bi se reći da je to najbolje pripremljeno meso koje sam u životu jela. Odličan krumpir. Odlična salata. Odličan sok od bazge. Heuriger za deset.
IMG_1408

Drugi dan čisto urbani. Beč. Morala bi dobro razmisliti i prebrojati koliko puta sam bila. Prvi je to tako veliki grad koji sam posjetila kao klinka. I tada je na mene ostavio ogroman dojam. Beč pod pola metra snijega. Nikad to neću zaboraviti. Svi ostali posjeti su bili torbasti. Išla sam tamo gdje me se vodilo. Sad sam ja bila glavna i odgovorna. I ako ne računamo pertle u pokretnim stepenicama, svi putnici su na kraju dana bili na broju.

Prva stanica dvorac Schönbrunn. Mjesto na kojem možeš provesti cijeli dan. U dvorcu sam bila prije više od 16 godina. Ovaj put u parkovima oko. Koji su nepregledno veliki. Veći dio je besplatan. A prvi puta sam ušla i u jedan od dijelova gdje se plaća ulaznica – Irrgarten Maze. Park labirinata. Napravljenih od živice. Matematičko-logički geni su slabo nešto prešli na mene. Iz prve nisam znala doći do središta. Bilo me strah da neću znat ni izađ. Iz drugog puta je bilo lakše. I prezabavno!
IMG_1423
IMG_1473
IMG_1485
IMG_1724

A nakon toga onako klasično bečki. Lutaljkajući. Vijećnica. Stephansplatz na kojem se nalazi predivna katedrala Stephansdom. Opera. I za kraj dvorac Eugena Savojskog – Belvedere. I sve te građevine su arhitektonski predivne. Ali nisu samo one takve. Takve su i najobičnije stambene zgrade. Jer takav je Beč. Predivan.
IMG_1755
IMG_1772
85F99BE4-DACA-4E02-90F5-E75B20851EEE

Treći dan. Donauturm. Dunavski toranj. 252 metra. Najvišlja građevina u Austriji. Do gore vozi lift s James Bond muzikom. I prozirnim gornjim dijelom tako da vidiš di ideš. Nije za one slabijeg želuca. Pogled od gore je predivan. Problem je u ovo zimsko ljeto bit gore. Jer piri. Mislim zamisli da piri vjetar. I onda zamisli da piri još gore od toga. E tako piri. Spuštanje liftom za želučano-problemaste je još uzbudljivija situacija nego vožnja prema gore.
IMG_1808
IMG_1804

Malo ti je muka, ali nastavljaš dalje. Putevima Eugena Savojskog. Blizu slovačke granice nalazi se Schloss Hof. Toliko blizu slovaške granice da ti je mobitel na steriodima. Dobrodošli u Slovačku. Dobrodošli u Austriju. Dobrodošli u Slovačku. Dobrodošli u Austriju. I tako u krug. Dvorac Hof je još jedan od dvoraca Eugena Savojskog. I predivan je. Predivno je tamo još nešto. Mir. Tišina. Sve je nekako spokojno.
IMG_1833
IMG_1884
IMG_1900

Treći dan završavaš sušijem i filmom u internacinalnom kinu. Jer iako Sandra Bullock izvrsno govori njemački, amerčki film se mora gledat na engleskom. Četvrti dan ideš kuć. Resetiran. Produžen. Nema rominga pa drndaš po mobitelu. Iskoči ti Plenković. Misliš si da je bar nama u Hrvatskoj standard jednog austrijskog sela.

Nije da prigovaram. Samo kažem.