Köln

Logika kojom sam ja došla do toga da idem u Köln je vrlo jednostavna i logična. Na Skyscanneru sam tražila jeftine letove iz Budimpešte, Beograda ili Zagreba. A to je problem. Jer bi ja svagdje išla. Ukucavala sam destinacije na koje bi išla. A to je onak užasno puno destinacija i više nisam znala šta da ukucavam. I onda mi je neko otkrio najbolju stvar ikad. U kućicu from ukucaš aerodrom s kojeg želiš ići, a u kućicu to ukucas everywhere. Bilo di. I on ti lijepo po zemljama izlista destinacije od najjeftinijih karata do najskupljih.

Problem je što mi je Njemačka prva iskočila. I što ja tamo volim ići. I što tamo u sred ljeta nije ovako vruće kao kod nas. A ja ne volim kad je vruće. Hamburg ili Köln. Tamo nisam bila. Letovi za Köln su bili baš onako kako je meni pasalo. Ponedjeljak ujutro polazak i petak navečer povratak. Ali ja sam pokušala bit ko normalni ljudi. Ajde neki Mediteran. Nešta. Ali ne moš. 28 godina nisam bila ko normalni ljudi. Ne mogu sad počet. I tako sam ko normalni ljudi u sred ljeta išla na ne more. Köln it is. Prešla sam se samo oko jedne stvari. Prvi je ovo puta u mojoj karijeri ljetovanja u Njemačkoj da sam tamo doživjela 36 stupnjeva. Ali kako je u Njemačkoj sve bolje tako je i vrućina bolja. Manje sparna. Destinaciju nisam zažalila ni u jednom trenu. Vjerojatno na šok i vjevericu svih onih koji su me pitali šta ću tamo.
0

Da razjasnimo još jednu stvar. Išla sam sama. Samcata. Niti imam koga tamo da me dočeka. I bilo je užasno. Dobro. Jer možeš šta hoćeš. Kad hoćeš. Di hoćeš. Kako hoćeš. I nije uopće tako strašno kako zvuči. Nisi izložbeni primjerak. Ne sruši se cijeli svijet. Niko ne gleda u tebe što sam šetaš. Sam piješ kavu. Sam jedeš. Ljude boli briga. Da ne kažem da ih boli neš drugo. Zabavno je s nekim. Ali nekako posebno je sam. Ima i tu jedan problem. Što se navikneš. I onda tražiš sljedeću destinaciju bez da si ikog išta i pitao, kumio i molio. Jer jedini saputnik koji ti je uvijek na rasplaganju si ti sam.

Imala sam koliki toliki plan i program šta želim vidjeti i posjetiti. I di želim jesti, naravno. Koliki toliki jer sam odlučila da je vrijeme da sve svoje stroge planove i programe zamijenim onim spontanim, tj. poluspontanim. Prva stvar koju sam posjetila čim sam došla je Köln Triangle. U biti lažem. Prva stvar koju sam posjetila je dm. Da pokupujem sve ono što u mojoj ručnoj i jedinoj prtljazi nisam smjela unijeti u avion. I ovim putem odajem počast Njemačkoj što dm postoji u našim životima jer moja prijateljica živi već u drugoj zemlji u kojoj dm ne postoji i ja evo ne znam kako. Meni je dm sve.

Tako da druga stvar koju sam posjetila je Köln Triangle. To je zgrada visoka 103,2 metra koja skroz na vrhu ima vidikovac. S kojeg je pogled predivan. Taj pogled dobiješ za tri eura. To je definitivno najjeftiniji vidikovac (pod uvjetom da nije neki besplatni) koji sam posjetila u tako nekom većem gradu. Zgrada je inače sjedište Europske agencije za zrakoplovnu sigurnost. Do tamo sam išla pješke. Preko Rajne. Preko mosta Hohenzollern. Danas je to željeznički i pješački most. Lijep je. I masivan.
1
2

S aerodroma do centra ideš preko Hauptbahnhofa jer se glavni željeznički kolodvor u Kölnu nalazi baš u samom centru. I čim izađeš vidiš ju. Stoji kao na pijedestalu. Uzdiže je nekih 30-ak stepenica (može bit i manje, a može bit i više jer meni to procjenjivanje koliko nečega ima kriminalno ne ide). Ogromna je. I predivna. Najljepša koju sam ja ikad u životu vidjela. Kölnska katedrala svetog Petra. Kölner Dom. Gotička. Kažu da je to najposjećenija znamenitost u Njemačkoj. Iznutra je isto tako predivna. Ušla sam unutra pred kraj mise. Svirale su orgulje. I u tom trenutku to strahopoštovanje, taj mir i ta muziku su strašno pasali.
3
4
5

Svi znamo za kolonjsku vodu, jel’ tako?! Jesmo ikad razmišljali odakle se to tako zove?! Köln. Cologne. Jel’ zvoni sad nešto u ušima? Nemoj se sekirat ni ako ne zvoni. Imam ja dvije zavjese od prijateljice koje isto to nisu povezale. A inače su pametne. Većinu vremena. Uglavnom. Prava originalna kolonjska voda (ne sve ovo što mi danas tako nazivamo) potječe upravo iz ovog njemačkog grada. A smiksao ju je talijan Giovanni Maria Farina koji je Köln izabrao iz tri razloga. Prvi. Što je Köln i u to doba bio jako otvoren i tolerantan grad. I danas je takav i to je ono što je mene oduševilo. Drugi. Trgovačke veze. Treći. Nisu se kupali. Ali oni se baš onako ful nisu kupali. I jako su ne lijepo mirisali i zato bili savršeno tržište.

Kolonjska voda, ona prava i originalna, se i dan danas proizvodu u Kölnu. Proizvodi ju deveta generacija nasljednika na tajnoj lokaciji. Sve to sam saznala u Muzeju kolonjska vode (Farina Duftmuseum). Tura se rezervira ranije, traje oko sat vremena i košta pet eura. Na ulazu te našpricaju, na izlazu ti poklone 4 ml kolonjska vode. Koja meni miriši po raznoraznim citrusima. I to je možda i najzanimljiviji dio ture. Mirisanje i pogađanje sastojaka. Naravno ne svih jer je to tajna receptura. Sastojci su se tijekom godina mijenjali i mijenjat će se, ali miris mora ostati isti. Pomirišali smo nešto za što nam je vodička ranije rekla da nam neće reći šta je jer većina ljudi onda ne želi pomirisati. Odmah znaš da je to ko zna šta od ko zna čega. Fino miriši. Povraćotina određene vrste kita. Da ne uljepšavamo. Iako moja prijateljica misli da je to teorija zavjere i marketinški trik. Nama je objašnjeno da kad taj kit jede planktone, stvara mu se određena energija u želucu i tu masu on mora izbaciti van. Da se lijepo izrazim. Ta masa nastavi plutati po moru/oceanu i onda se uhvati u one mreže kad se love ribe, rakovi. Al stvarno fino miriši.
6

Posjetila sam i Muzej Ludwig (Museum Ludwig). Ogroman muzej koji se proteže na podrumskom prostoru, prizemlju i dva kata. Muzej moderne umjetnosti. Od pop arta, apstrakcije do surealizma. Također, ima i jednu od najveći zbirki Picassa u Europi. Ulaznica je 11 eura, u muzeju se mogu provesti sati i sati i mislim da je nezaobilazna stanica za sve ljubitelje umjetnosti.

Ice Cream United. Za malo predaha od sve kulture. Tu sladoledarnicu otvorio je, sad već na dvije lokacije u Kölnu, nogometaš Lukas Podolski koji je u okolici Kölna odrastao. Sladoled se pravi od domaćih i lokalni sastojaka s dosta posto manje šećera. Postoji i nekoliko vegenskih vrsta. Ja sam uzela dvije kugle koje sam jedva pojela jer su bile zasitne. Kompaktne i pune okusa.
7

Doktoricin savjet da moram uz sebe imati uvijek nešta slatko zbog tendencije da mi šećer ide prema nižem sam ja vrlo zbiljno shvatila. Dok sam jela navedeni sladoled nešto mi je palo na pamet. Palačinke. Jer je normalno da ti palačinke padnu na pamet dok jedeš sladoled. Pitala sam Google i tako sam sljedeće jutro spontano završila na doručku u kafiću Hinz & Kunz na američkim palačinkama s tri vrste čokolade. Jer tri je taman. I na limunadi od marakuje. Mislim, ne da je bilo fino sve to skupa, nego je bilo, kak bi nam komšije rekle, ekstra.
8

Parkove u gradovima volim. Parkove u velikim stranskim gradovima obožavam. U jednom takvom sam bila i u Kölnu. Hiroshima-Nagasaki-Park. Prvo sam prošetala, a onda sam sjela uz jedno drvo. Sjedila i slušala muziku. Pa onda čitala knjigu. Oko mene su se ljudi sunčali u kupaćima. Čitali knjige. Izležavali na travi. Rolali. Vozili bicikle. Joggirali. Vježbali jogu. Pričali jedni s drugima. Imali piknike. Zato obožavam parkove u velikim stranskim gradovima. U njima se odvija život. Moš radit šta god hoćeš i nikog nije briga.
9

Muzej čokolade (ImhoffSchokoladenmuseum) u Kölnu je najbolje stvar ikad. Otvorio ga je čokoladatar Hans Imhoff 1993. godine. Ulaznica je 11 eura i uz nju se dobije čokoladica. Na izlazu se dobije snop čokoladica. Muzej vodi firma Schokoladenmusemu Köln GmbH, a od 2006. godine partner im je švicarski proizviđač čokolade Lindt. Ono što se unutra može vidjeti je povijest čokolade od Maya i Asteca do dan danas. I to je zanimljivo. Jer je interaktivno. I možeš svašta kliknut i otvorit. A onda dođeš do moje verzije raja. Tamo miriši. Po čokoladi. Tamo su strojevi koji pred tobom mute, izlijevaju, oblikuju i pakiraju male čokolade. Tu je i red. Jer postoji dugme koje kaže kontrola kvalitete. Na njega klikneš i on ti izbaci čokoladicu. Bebu čokoladu. Frišku. Tek napravljenu. Postoji i čokoladna fontana gdje ti teta umoči vafl i da ti da jedeš. Možeš vidjeti kako tete i čike prave praline i kojekakve druge čokolade. A cijelo vrijeme ti miriši. Pa udišeš ko najveći narkoman. U sklopu muzeja se nalazi i slastičarnica i trgovina. Ja sam u trgovinu ušla i unutra bivala. I plakala nad svojom sudbinom i 36 stupnjeva vani. Kupila sam samo jednu. Sebi. I odmah pojela jer bi ju inače morala popiti.
10
11
12
13

Svaki dan sam prešla između 10 i 12 kilometara. Šetala sam i šoping ulicama kao što Hohe Straße ili Schildergasse, ali najdraža šetnje su mi bile one uz Rajnu. Ili čitanje knjige uz Rajnu. Jer ima nešto u tim rijekama.
14

Pitali su me šta ću koji klinac u Kölnu. Pojma nemaju.
15

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: