Bonn

Kako sam prije puta u Köln odlučila da ću na tom putovanju biti poluspontana, što je ogroman napredak od strogo organizirana, do zadnjeg nisam znala da li ću posjetiti još koji grad u blizini ili ne. Prvo sam htjela, onda sam odlučila da neću, a onda sam, kad sam stigla, skroz spontano odlučila da ipak hoću.

Oko 24 kilometara južno od Kölna, također na rijeci Rajni, nalazi se Bonn. Zavisno kojom vrstom vlaka se putuje, od Kölna do Bonna put traje oko 15-20 minuta, a isto toliko otprilike košta i povratna karta. Nije mi to bila prva vožnja njemačkim vlakovima, ali se nisam dugo vozila. I zaboravila sam kako to izgleda, tj. zvuči. U biti bolje rečeno ne zvuči. Jer ovaj moj od Osijeka do Belog ili od Belog do Osijeka buči, huči, klopće, muče. ŠTA SI REKLA?! BUČI, HUČI, KLOPĆE, MUČE. A? NE ČUJEM TE. I tako 30 minuta.

U tišini njemačkog vlaka vozila sam prema gradu koji se neslužbeno smatra drugim njemačkim glavnim gradom. Nije mi baš bilo pravo što idem tako bez strogog plana i programa, ali ishendlala sam ja to ko velika. S kolodvora sam kojekakvim živopisnim ulicama došla do glavnog trga Münsterplatz gdje se nalazi veliki spomenik Beethovenu i Bonn Münster – jedna od najstarijih njemačkih crkava sagrađena između 11. i 13. stoljeća. Arhitektonski predivna. Unutra nisam ulazila jer sam bila obučena ko za drito ić na plažu, a ne za ulazak u crkvu. I zbog toga mi je malo žao, ali vani je bilo za ić na plažu, a ne za obilazit gradove. I kako sam sukladno tome bila i obučena to je značilo ne ulazak u crkvu.

2
Prije koji dan sam na poslu zaključila, jer se takve stvari mogu zaključiti samo na poslu dok radiš bitne stvari, da se ja podosta muzički prostituiram. Što je od svih vrsta prostitucija, ja bi rekla, najbolja. Jer to kod mene ovako izgleda: Eminem – Đorđe Balašević – AC/DC – Sergej Ćetković – Backstreet boys – Eros Ramazzoti. I onda sam povrh svega toga pustila Devetu simfoniju i onda sam shvatila da sam pravo muzička kurva. I zato je kuća u Bonngasse u Bonnu bila ciljana. Beethovenova rodna kuća – Beethoven-Haus Bonn koja je sada pretvorena u muzej. Ulaznica šest eura. 12 soba. Ja po takvim mjestima obožavam hodati jer mi je fascinantna činjenica da je baš tuda gdje sam i ja hodala prije toliko godina hodala i jedna tako genijalna ličnost kao što je bio Beethoven. Iako je obilazit, pri temperaturama za ić na plažu, ovu staru kuću, čija se koncepcija ne smije poremetiti instaliranjem klima, bila preznojujuće i dehidrijajuće iskustvo.

1
Bonn je i danas bitno njemačko političko središte, ali kolko naš narod politika zanima ovo je totalno nezanimljiva i nebitna činjenica pa ću to preskočit. Ono što je od iznimne važnosti je sljedeće: Bonn je sjedište Hariba. Bonn su gumeni bomboni. Haribo je početkom 20. stoljeća osnovao Hans Reiegel senior. Ono što ja nisam znala, a ne znaš ni ti je da je Haribo akronim od HAns RIegel BOnn. Što je zanimljiva činjenica. U Haribo trgovinu na dva kata sam išla jer je to opća kultura i jer imam prijatelja čijim venama ne teče kriv nego gumeni bomboni. To je ovako službeno. Neslužbeno je, a nisam sigurna da tu informaciju zna iko pa čak ni moji roditelji, da sam išla zbog sebe jer ja jako volim gumene bombone. Ali ih ne jedem. Postigli smo takav dogovor. S čokoladom se nikad nisam uspjela tako dogovorit. Haribo trgovina je raj gumenih bombona. Od klasičnih onih oldskul do onih kojih kod nas ni nema.

3
Ovaj moj poremećaj stroge organizacije i plana i programa ide toliko daleko da sam ja u Bonnu prošla pored slastičarnice koja mi se na prvu svidjela. Ne možeš tu, Sonja, sjesti jer si ti pitala Google gdje da jedeš nešta slatko (ja to uvijek pitam Google kad gdje putujem) i našla si neko drugo mjesto. I onda ne znam jel sunce il čelična volja da se promijenim na bolje, ali vratila sam se tamo gdje mi se svidjelo na prvu – slastičarnica Solo Qui Bonn. Da se nisam vratila ne bi nikad probala odličan sladoled i limunadu od marakuje. Ne znam odakle mi sad ta marakuja, ali u Njemačkoj sam samo to pila.

4
Kasnije sam se spustila i jako dugo šetala uz Rajnu. A onda sam sjela i čitala knjigu. I slušala muziku. I blejala u daljinu.

5
Ogladnila sam i pojma nisam imala gdje ću i šta ću jesti, a nije mi se nešto pretjerano ni jelo jer je bilo vruće. Naišla sam na Dean&David. Vriški smoothie. Juhe. Svježe salate raznoraznih veličina i vrsta. Mesne. Riblje. Vegeterijanska. Veganske. A meni je ova moja tad legla ko budali šamar.

6
Svidio mi se Bonn. Svidjela mi se ta živost tamo. Mislim da sam se nakon ovoga iskustva upgradala. Mislim da sad zaslužujem #samopoluspontano.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: