Neće niko nikog ko tvoj tebe

Ja jesam kćer svoje mame Dalmatinke i obožam more, kupanje i ležanje na plaži, ali isto tako volim i obilazit okolo. A kad ljetuješ u Olympic Beachu u Grčkoj, šteta je ne napraviti bar malu pauzu od kupanja i posjetiti i okolne gradove, mjesta i znamenitosti. Solun iliti grčki Thessaloniki, drugi najveći grad u Grčkoj, udaljen je svega 70-ak kilometara i bio mi je must to. Iako je velik grad i u jednom danu se ne može vidjet sve, i jedan dan proveden u Solunu bolji je od ni jednog dana provedenog u Solunu.

Nakon dana kakav sam ja provela u Solunu nisam baš sigurna da je to točno. Put do tamo nije problem, autoput je. Problem je što u Solunu vozi ko kako oće i problem je pronalazak parkinga. Mi smo onda odlučili da je bolje da idemo preko neke agencije pa ne moraš razmišljat o autu. Opuštenije je. Osim što nije. U jednoj agenciji nam je naš čovjek prodao priču jer, da prostiš, neće niko nikog bolje sjebat nego naš čovjek našeg čovjeka. Izabrali smo nešoping turu, koja nas je izašla 15 eura po osobi, jer smo htjeli ići u obilazak. Inače, u Solun se ide u šoping jer je povoljno. Pogotovo za kožne i krznene stvari ko to voli.

Prva stvar je što je bus opušteno kasnio preko 20 minuta. Dobro ajde jug, Grška, hešteg samoopušteno. Druga stvar što je vozač bio opušteno žešće nadrndan. Treća stvar što je vozač opušteno pušio u autobusu. Moj hejt se krenuo opušteno gomilat i prije nego je vodička iznijela plan puta. Iako nije ona kriva. Naš čovjek iz one agencije, kad je čuo da ne želimo šoping, nam je prešutio da i u nešoping turi se na kraju odlazi u neki outlet na sat i pol vremena. E tu sam se vrlo opušteno nahejtala.

Da je to bar bilo sve. Vodička je sve fakte i zanimljivosti opušteno čitala s papira što ne podržavam, a još ni to nije najbolje znala pročitat pa je fulala i stoljeća i imena. I onda, povrh svega, nam je bus skroz opušteno uvatila policija navodno zato što je stao na par minuta tamo gdje ne smije. Ja ne znam grčki. Beknut. Ali nisam mutava. Zaustavili nas jesu zbog toga, ali nas nisu zbog toga zadržali sat vremena! Zadržali su nas jer njemu papiri nisu valjali jer hešteg samoopušteno i jer Grčka. Samo što u skladu tog heštega ne živi grčka policija.

Ja sam misla da nas neće ni pustit i u tom trenutno mi je bilo samo da se imamo kako vratit nazad. Pustili su nas, a mi smo onda jurili na Srpsko vojničko groblje Zejtinlik. Na tom grublju nalaze se grobovi srpskih, francuskih, talijanskih, engleskih i ruskih vojnika koji su poginuli u borbama i proboju Solunskog fronta u Prvom svjetkom ratu. Kad smo, na groblje, napokon stigli, prva stanica je bila WC jer smo iza sebe imali sat vremena puta i sat vremena zarobljenosti u busu. Groblje se trenutno renovira tako da u ženskim vecejima nema vrata, ali Bože moj, hića je, snađi se kako znaš i umiješ.

Naš domaćin i vodič bio je Đorđe Mihajlović, čuvar groblja koji tamo živi u čuvarskoj kućici. To isto bio je i njegov tata i deda. Čika Đorđe ima 90 godina, pričao nam je nekih 20-ak minuta. Ja ga nisam ništa čula jer čovjek ima 90 godina, ne može vikat, a nas je bilo puno i bili smo više od sat vremena u zakašnjenju pa samo bili i živčani i nervozni. Čika Đorđe ima kćer, tako da će njegov čuvarski posao naslijedit zet. Zbog renoviranja groblja pa njemu se baš nije moglo šetati, tj. po tom srpskom dijelu i neki čiko nam je rekao da im prigovaraju što dođu Srbi pa im hodaju po radovima i sve unište. Ja se tu nisam osjećala prozvanom, budući na moju neizjašnjenost, tako da sam ja malo prošetala.

Al nisam mogla dugo jer je bilo vrijeme da trčimo dalje. Obišli smo Crkvu svetog Dimitrija koji je i zaštitinik Soluna. Najvažnija je to i crkva tamo. Trčali smo dalje. Prošli pored nekih ruševina pojma više nemam kojih. Bila sam žedna, gladna i morala sam na vece. Po mogućnosti neki s vratima. Stigli smo na Aristotelov trg i tu su nas malo ostavili same. Nas troje smo na brzinu obišli trg, uvatili Aristotela za palac da njegova mudrost pređe na nas, otišli u, onako tipično grči, Starbucks po kavu s nogu, vidjeli Bijelu kulu izvana za koju više sad ne znam ni šta je. Morali smo jurit dalje u šoping . U kojem, btw, nije uopće povoljno! Pa smo mi sjeli i jeli. I išli napokon u vece. Ne znam. Protrčala sam kroz Solun. Sviđa mi se što je grad na moru. Za ostalo nemam pojma šta mislim. Osim da smo trebali sami ići. Autom. Jer ovo je bilo sve samo ne opušteno!

1
2
3
Zato smo u daljnje obilaske išli sami. Šest kilometara od Olympic Beacha nalazi se grad Katerini sa svojih oko 60.000 stanovnika. Nije na moru, ali je blizu mora. I u njemu nema toliko turista, mada se puno smještaja iznajmljuje. Pretpostavljam da je i jeftiniji jer nije direkt na moru, a onome ko na plažu i tako planira ići autom i nije mu bitno da je smješten direkt uz more možda je ovo, zbog cijene, bolja opcija. Grad ima prelijep i velik park pun zelenila, vodopada i životinja. Mi smo prošetali i glavnom ulicom Aleksandra Velikog koja je većim dijelom pješačka zona. Vidjeli smo i nekoliko crkava. I kupili neke čokoladne kekse u nekoj pekari koja prodaje samo slastice. Bili su odlični!

5
4
Jedno predvečer otišli smo u susjedno mjesto Paraliju po naški iliti Paralía po grčki. Između Olympic Beacha i Paralije postoji šetnica uz more što je odlična situacija jer između dva mjesta ima okolikoprilike tri kilometara što znači da se može ta udaljenost i prošetati. I jako puno ljudi šeta. Paralija je punija turistima. Srbima, jasno. Nemojte mislim da ja Srbe ne volim, dapače, ali stvarno u ovom dijelu Grčke prevladavaju pa zato to stalno spominjem. Tu čak ima i više mladih među turistima. U Paraliji ima puno kafića, restorana, trgovina vakih i nakih, ima i lijepa crkva. Ima i fina pita. Sa sirom ili špinatom. Jela sam ovu pitu nekoliko puta za vrijeme boravka u Grčkoj i kupila ju u različitim mjestima i svagdje je bila odlična! Bezmasna, a sočna. Svi proizvodi koje smo kupovali u njihovim pekarama su bili jako ukusni. Ima i nekoliko apoteka iako ti to ne treba. Osim kad ti treba.

8
6
7
Napravili smo još jedan izlet na nekoliko mjesta što je onda možda više izleta, ali je sve bilo u jednom danu pa ćemo reći da je jedan izlet. Neplanirani. Tj. htjeli smo tamo ići, ali nekako je vrijeme brzo prolazilo i nismo to spominjali pa smo valjda prešutno pretpostavljali da nećemo ni ići. Jedan grčki pas potrudio se da naše pretpostavjanje bude krivo. I super je ispalo. Mislim i je i nije. Zavisi kako gledaš. Objasnit ću ti. Al ne sad.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: