“Vozi, Miško”

Ako ne znaš ko je Miško i ko mu je i kada i gdje rekao kuda da vozi, molim te da upališ Google i općekulturno se obrazuješ jer se to mora znat! Evo da ne moraš sve guglat ja ću ti reći, ono što je sad trenutno najvažnije, da Miško vozi za Beograd. Ostalo izvoli sam saznat. E sad kad smo to riješili, idemo na bitne stvari. Bitne stvari su da nisam slomila nogu, da me niko nije pokrao i da me nije udario grom. Što je, s obzirom da mi je na pretprošlom putovanju otkazan let, a na prošlom me ugrizao pas, veliki napredak.

Nije se dogodilo ništa strašno, osim što sam pojela family pack mančmalova jer to radiš kad čekaš dva sata na granici. I ovo nije ko ono kad kažeš dva sata jer ne znaš koliko točno, a dva sata zvuči dovoljno dramatično. Ovo je doslovno dva sata. Jer srpska pa onda hrvatska posla. Al mančmalov je bio fin!

Pojma više nemam koliko sam puta u životu bila u Beogradu. Dosta. I nastavit ću se vraćat. Jer Beograd je ogroman. I svaki puta vidim, posjetim i jedem nešta novo. A ima i onoga čemu ću se uvijek i iznova vraćati. Evo recimo na Dedinju nisam nikad bila. Nikad do sad nisam vidjela taj dio grada gdje su vile u kojima se nalaze raznorazne ambasade i u kojima žive poznati i slavni. Lepo je.

A onda skreneš i malo se makneš. Onda više nije lepo. Prljavo je. Neuredno. Isuse, na šta ovo liči, Pogle kak je prljavo, Pogle ti tog smeća – govore ljudi oko mene u busu. I govore istinu. Ja se slažem s njima. I upravo to je razlog zašto ja volim Beograd. Beograd te neće lagat. Beograd će ti lupit šamarčinu realnosti. Šamarčinu koja će te osvijestiti da u Beogradu nije sve divno i krasno. Da ne žive svi lijepo i na nozi. Prolazit ćeš ulicom i s jedne strane će ti prolaziti najnoviji BMW, a s druge će neko kopati po kontejneru tražeći hranu i iz istog ju odmah i jesti. Znam da ovo sve sad možda zvuči ružno, ali razmisli malo. Nije. Ja sam dosta proputovala. Mnogi gradovi te lažu. Beograd te ne laže. Takav svakakav je kakvim ga vidiš. I to je divno.

Hram svetog Save je najveći pravoslavni hram odavdje do Rusije. Prvi put sam u njemu bila prije više od deset godina. Meni je on do danas iznutra ostao isti. A između sam bila još nekoliko puta. Ogroman je. Unutra oni veliki građevinski strojevi izgledaju ko figurice iz kinder jaja. Sređen je podrum. Sija se u zlatu. Ostalo se radi, ko zna dokle će. I izvana je lijep. I treba ga posjetit bio vjernik bilo koje vjere ili ne.

1
Nikad do sad nisam bila na Studentskom trgu. Nisam nikad vidjela zgradu rektorata. Nisam imala pojma da se to nalazi u samom centru grada. Ovaj put sam bila i na dijelu Kalemegdana gdje nikad prije nisam bila. Uvijek nekako šetam istim dijelom i stacioniram se na neku od klupa. Volim tamo sjedit. Čudno je tamo. Živahno jer ima puno ljudi, a opet nekako spokojno. A pogled nema cijenu.

2
3
5
4
Knez Mihailovom i Čika Ljubinom obavezno uvijek prošetam. Sad sam i šopingirala u Macu jer ga u Osijeku nema, a treba mi novo rumenilo, ali to ne smijem reći jer mi mama ovo čita i vikat će na mene tako da se ovo u stvari nije dogodilo. Nisam ništa kupila. U gradu se ni u jednom jedino trenutku nije osjetilo da je nedjelja. Sve je živo radilo i svagdje je bila hrpa ljudi.

8
Prošli put kad sam bila, nisam stigla, tako da je ovaj put bilo pod obavezno. Ferdinand knedle je mjesto koje postoji na nekoliko lokacija u gradu. To mjesto je knedlovski raj. Oćeš slane, oćeš slatke. Ja sam ovaj put jela slanu knedlu sa sirom, pršutom i rukolom. Ta knedla košta 120 dinara. To je jedan euro. To je jako malo dinara i eura za nešto što ima okus po slanom raju. Slatka knedla je bila s kikirikijem i karamelom. Ta je koštala 160 dinara što je opet malo dinara za slatki raj u tvojim ustima i želudcu.

6
7
Nije mi bilo dosta slatkog pa sam poslije knedli otišla u Crnu ovcu. Tamo uvijek idem. A ja sam inače osoba koja će prije izabrati kolač, tortu, čokoladu, palačinke, nego sladoled. Ali sladoled u Crnoj ovci ću izabrat uvijek.

9
10
Još jedno mjesto na koje se uvijek vraćam je Kafeterija u Ulici kralja Petra. Kava im je odlična. Interijer predivan. Osoblje strašno ljubazno.

11
12
Da budem onako najbrutalnije iskrena ja Beograd posjećujem iz dva razloga. Feeling i hrana. Prvo da riješimo hranu. Ja volim jest. Općenito. A Beograd je super kad voliš jest jer možeš svašta jest i sve je jako fino i sve košta malo dinara. A feeling. Nema ga drugdje. Beograd ima taj neki svoj. Poseban. Zato i je feeling jer ga ne mogu opisati riječima. Zato se vraćam. Iznova.

Kad se radi o hrani, jedne stvari me sramota. Skadarliju sam posjetila nekoliko puta. Bila sam tamo u jednoj birtiji koju drži kum moje kume pa sam pila besplatne medice. Šetala sam njom nekoliko puta. Slikala se s Đurom Jakšićem nekoliko puta. Ali nikad tamo nisam jela. Ikad. Ni u Tri šešira. Ni u Dva jelena. Nigdje. Nisam stigla. A malo je to sramota. Ali to ću sljedeći puta!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: