42 sata i 40 minuta

Za prvi puta nije loše. Ni malo. E sad da bi mogao uopće išta razumjet moram objasnit tri stvari. Prva stvar je da ja nisam baš najnormalnija osoba koju možeš poznavat ili ne poznavat jer nenormalne je bolje baš to. Druga je da meni inače u životu nije dosadno. Dapače. A treća je da ja, Sonja, u ovom 21. stoljeću, u stanu u kojem živim zadnjih devet godina i koji je u vlasništvu ženskog roditelja, nemam, kako bi taj isti roditelj dramatično rekao, interneta. U biti nemam onaj u pravom smislu riječi WiFi. Nikad ga nisam ni imala.

Nismo ga uvodili kad sam se uselila jer je ženskom roditelju svaka opcija bila preskupa. Onda sam si nabavila studentsku USB-ovsku bezugovornu varijantu koju sam po potrebi isključivala i uključivala. Onda nisam znala hoću li u Osijeku naći posao pa bez veze da uvodim internet i onda odem. Onda sam opet aktivirala USB-ovsku nestudentsku varijantu i dijelila ju preko starog mobitela pa sam eto imala WiFi. I plaćala sam premalo gigabajta previše novaca jer sam bila lijena otić ga isključit. I onda mi jedan dan nije više radio, a iz korisničke podrške su mi objasnili da mi je SIM kartici istekao rok trajanja i da moram otić u poslovnicu po novu. Već kad sam morala svoju lijenu guzu odvuć u poslovnicu, odlučila sam da je vrijeme da ga isključim skroz i da ne plaćam malo gigabajta puno para plus još opciju na regularnom mobitelu. I sad imam WiFi tako što ga dijelim sa svog regularnog mobitela. I to mi je okej. Funkcionira.

Sad kad smo sve raščistili, moći ćeš razumjet sve ostalo. Pazi sad. Jedan dan kad sam bila nenormalna kao i svaki drugi dan i kad mi nije bilo dosadno u životu, odlučila sam da ću za vikend isključit mobitel. Što znači nema poziva, nema SMS-ova, nema interneta, nema spajanja ni tableta ni laptopa na internet jer nema na koji internet da se spoji (komšije mi sve pošten narod pa svi svoje pozaključali). Bilo je samo bitno da o tom mom planu obavijestim ženskog roditelja da mi na vrata ne bi došli hitna, vatrogasci, policija, Interpol i druge dežurne službe. I kad sam joj objasnila šta i kako, očekivala sam odgovor dobro jesi ti normalna, a dobila sam odgovor ok, super. Nisam znala jel trebam bit sretna ili uvrijeđena.

Jer došlo mi je do nekog zasićenja. Dosta mi je toga da sjednem samo nešto pogledat na mob i onda mi prolete sati. Dosta mi je toga da čitam knjigu i stalno prekidam jer mi je neko poslao poruku pa moram odgovorit. Dosta mi je toga da bez mobitela ne mogu i ne znam ni kuhat. Dosta mi je toga da dnevno pitam Google takve stvari da bi vjerojatno završila u ludari da neko to vidi. Dosta mi je da ne moram dignut svoju lijenu guzu jer sve imam u tom malom stroju. Dosta mi je i tipkanja po Duolingu gdje učim ruski i talijanski što je u biti korisna i pametna stvari. Jednostavno se skupilo i bilo mi je dosta.

Jer ako su mogli prije bez interneta, telefona i mobitela pa mogu i ja jedan vikend. Čudno je to. Nama sad nezamislivo. Moj ženski roditelj je Dalmatinka krvlju, Osječanka rođenjem, Novosađanka studiranjem. Za vrijeme studiranja zvala je kući iz pošte samo ako je bilo hitno. I to nije zvala kući, nego u komšiluk, kod onog jednog koji je imao telefon u cijeloj ulici. Ostalo vrijeme nije zvala. Baka i deda nisu ni znali kad dolazi kući. Dođe kad dođe. I živjeli su tako. I to vrlo lijepo.

O mom eksperimentu samo obavijestila još nekoliko prijatelja samo zato da mi i oni ne pošalju cijelu onu gornju mašineriju na vrata. I tako se moja isto tako nenormalna prijateljica, kojoj isto nije dosadno u životu, priključila mom eksperimentu. Ajmo se mi danas (bio je četvrtak) dogovorit kada i gdje se u nedjelju vidimo. I ako se vidimo, vidimo. Ako nešto iskrsne, neko slomi nogu ili umre pa ne dođe, a Bože moj šta sad. Ja rekla ajmo. Može.

U petak u 22:10h sam isključila mobitel i gurnula ga u noćni ormarić. Završila sam Kolibu, pročitala sam cijelu A man called Ove, spremila sam cijeli ormar u mojoj sobi, a ja imam onaj ormar u koji možeš ući i u kojem ima onoliko stvari da se može reći da naprosto nemam šta obuć, pogledala sam dva filma, spremila četiri kuhinjska ormarića, obrisala prašinu u cijelom stanu, sredila novi laptop, kuhala ručak u subotu i nedjelju, skuhala ručak za ponedjeljak, našla se s prijateljicom u zadano vrijeme i na zadanom mjestu, upoznala dio Osijeka u kojem prije nikad nisam bila, prošetala, bila u Kauflandu kupit limun i maslac koji su me koštali 211 kn. Sve sam to napravila dok mi je mobitel isključen stajao u noćnom ormariću. Između svih tih akcija, kao i svako kad se od nečeg odvikava, nekoliko puta sam se sjetila mobitela. I odmah pomislila aha, dobro, isključen je. I nastavila dalje.

Nisam hejter tehnologije. Dapače. Mislim da je tehnologija super. Olakšava nam život u mnogočemu. I to je apsolutno neupitno. Ali ja sam na mom kulturno-zabavnom faksu naučila jednu dost pametnu stvar. Tehnologija je tu da služi nama, a ne mi njoj. A sve više vidim da se događa ovo drugo. Google nam služi da nam daje upute za život. Ne znamo više ništa bez net bankinga, Vibera, Facebooka, Instagrama i drugih aplikacija. Postali smo opterećeni. Pogotovo hitnim slučajevima. Da, mobitel je ful koristan u hitnim slučajevima. Mobitel može spasiti život. Ali počeli smo halucinirati hitne slučajeve. I odmah panika. Nije se javio sat-dva-pet. Sto posto mu se nešta dogodilo. Nije to zdravo. Ni normalno.

Nisam izdržala koliko sam htjela. Htjela sam mobitel upaliti tek u ponedjeljak. Upalila sam ga u nedjelju. Nakon 42 sata i 40 minuta isključenosti. Nakon 42 sata i 40 minuta neopterećenosti. Mira. Tišine. Jako je lijepo. I može se. Od sad ću ovako bar jednom mjesečno. Samo se izgasit. Jer se upališ onda s tvorničkim postavkama, a s vremena na vrijeme nije loše se vratit na tvorničke postavke.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: