Neka nova lutaljkanja

Ja sam poprilično loša blogerica. Ali. Od zadnjeg posta (teksta jel, ne ovog što ne smiješ ništa jesti), što bijaše negdje tamo prije više od daleka tri tjedna, postala sam jedna vrlo popularna persona s kojom se svi žele družit. Nisam nikad bila ovolko popularna pa mi, kako to obično biva u takvim situacijama, udarilo u glavu. Lažem. Nije. Samo sam poprilično neorganizirana. I moram puno spavat da ne budem čangrizava pa sve to skupa stoji na putu mom blogerskom životu. Plus još hrpa drugih stvari.

Malo mi se život okrenuo naglavačke u zadnja tri tjedna pa sam zato bila manje aktivna. Dala sam otkaz. Prvi put u životu. I mogu ti reć da nije ni malo lagano. Misliš si pa šta to je bar jednostavno, napišeš zahtjev, odeš kod šefa i daš otkaz. Valaj sve je samo ne jednostavno. Danima prije mi je doslovno bilo fizički zlo. Još gore jer nikom nisam rekla da ću dati otkaz. Smatram da je šef taj koji treba prvi znati, a ne da slučajno čuje od nekog drugog. Na dan kad sam davala otkaz urotilo se sve da agonija što duže traje, a ne da ju skončam odmah ujutro. Tako da, ne, nije jednostavno.

Davanje otkaza me učinilo popularnom personom i obogatilo moj društveni život jer bi se sad svi živi i mrtvi družili sa mnom prije nego odem. Jer nakon devet godina života u Osijeku, ja se selim. U Zagreb. Dogodila se dobra poslovna mogućnost i došlo je vrijeme da se jednostavno preselim. Bar sam ja uvijek mislila, da kad do toga dođe, da će biti jednostavno. Pojma nisam imala. Ne. Nije.

Početkom 2010. selila sam se iz Belog Manastira u Osijek. 2011. iz Osijeka u Klagenfurt, a 2012. natrag. 2014. iz Osijeka u Ljubljanu i natrag. Tako da mi nije prvi put. Ali pomalo kao i da je. Ovaj put se selim, a da nemam datum povratka. Ovaj put se selim u najveći grad u kojem sam ikad živjela. Ovaj put se selim kao odrasla i zaposlena osoba.

A odrasle u zaposlene osobe se ne mogu samo tako jednostavno preselit. Pa čak ni mi koji sebe smatramo kozmopolitima koji mogu svagdje živjeti i svagdje si napravit kuću. Jer kao što sam rekla, kad ljude obavijestiš da se seliš, ljudi bi se družili jer tko zna kad ćete se sljedeći put vidjet. Kao odraslo žensko treba spakovat sve one stvari iz onih ormara koji sadrže stvari koje nisi imala za obuć sve ove godine. Ali u mom slučaju prvo se pakiraju knjige. Drugo zimnica. Jer dok imam za čitat i jest sve je u redu. Roba. Kozmetika. Kuhinjske potrepštine. Utezi, mala pilates lopta, guma, prostirka jer zašto ne. Mama i tata još ne znaju da ću nosit i veliku pilates loptu. I liniju jer nikud bez nje.

Seljenje odrasle osobe zahtjeva i neke zanimljive birokratske situacije kao i isključivanje/uključivanje nepotrebnih i potrebnih usluga. Poznato je da u Zagrebu nema zdravstvene i bjuti mašinerije tako da frizere, zubare i ostale treba obavit dok ne odeš. Treba i otić jest na mjesta na koja do sad nisi išao jer imaš vremena i stigneš. Treba otić i na vikend putovanje jer imaš odličan tajming za stvari pa kad ti se krene jedno događat, krene ti se sve događat. Cijelo to vrijeme prijatelja, obitelji, pakiranja, čišćenja, filmova, putovanja, frizera i zubara radiš u otkaznom roku. Ne spavaš baš puno jer eto pa si konstantno umoran. Nije da baš nešto posebno i kuhaš jer eto. I svuda ti je drlog.

Sva sreća pa se ja selim iz mog stana, tj. maminog. Nije ga htjela prepisat na mene jer ću se ja zaljubit i prepisat stan nekoj budali jer ljudi to inače rade u osječkim sapunicama. Uglavnom. Selim se iz maminog stana što znači da ne moram sve iseljavat. Što je i dalje hrpa stvari koju selim. Vi što morate selit sve, evo ja ne znam kak to i di to sve.

Pojma nemam šta me čeka. Miješaju mi se osjećaji sreće, tuge, euforije i prestravljenosti. Jedva čekam da odem i jedva čekam da ne odem. Svega je puno previše. Ali tješim se da je to normalno. I činjenicom da nema šta ova mazga ne može ako odluči da može. A odlučila je da može.

2 responses

  1. Neka ti je sa srećom i život i posao u Zagrebu. Samo nisi napisala da li si obezbedila stan u Zagrebu. I nemoj da zaboraviš da si ostala dužna još jedan, ali pravi, dolazak u Skopje.

    Nikola Petkovski

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: