Neka drugačija autobusna priča

Ja kad se moram vozit busom čisto mi dođe zlo. Mislim, s vremena na vrijeme mi bude doslovno zlo i hvala, ali ne hvala, rakija ne pomaže da ti bude manje zlo. Iako mi nije jasno zašto ljudi nose rakiju na, na primjer, izlet u Budimpeštu, ali dobro. Ovo drugo preneseno zlo mi dođe od količinske gomile nadrkanih ljudi na jednom mjestu.

Izostavit ću ovdje priče iz gradskih buseva jer ne bi nikad završili. Uključit ću samo priče iz međugradskih buseva. Sad sam češće u njima nego prije. I dođe mi zlo svaki put kad moram ići. Od ljudi koji se prave glupi i koji se baš hoće vozit busom 1, iako imaju kartu za bus 3, ali on je sad došao na peron gdje je bus 1 i ne da mu se ići do perona gdje je bus 3 nemajući veze što je peron za bus 3 cijela četiri i po koraka unazad. Ljudi koji imaju svoju rezervaciju, ali na svoje mjesto neće sjesti što znači da neće niko. Ljudi koji u busu jedu jaja i ine proizvode jer zašto ne. Do nadrkanih vozača koji su i dijelom krivi što niko ne sjedne na svoje mjesto jer sjedite gdje hoćete. Rečenica koja izaziva puno nadrkanosti. Te ne moš uć na prednja vrata, te ne moš uć na zadnja. Te ne moš sjest gdje ti je mjesto. Nabacavanje kofera. Ja se njih najozbiljnije bojim. Pognute glave ulazim, uvijek na kriva vrata i puštam ih da se deru na mene da ulazim na kriva vrata. Pognute glave im dajem i kartu da ih ne bi i to na neki način razljutilo pa da opet viču. A kad izlazim ne znam jel u redu ako pozdravim ili nije.

I onda sam se zadnji put iz Zagreba za Osijek vozila s najnenadrkanijim vozačem u povijesti najnadrkanijih vozača. Toliko je bio nenadrndan da ljudi nisu znali šta bi sa sobom i šta se događa. Ko nema prtljagu može na vrata koja želi. Točno stojiš i ne znaš jel bi sad na prednja ili stražnja. Sva prtljaga je brzo spakirana. Ljudi ulaze u bus i lijepo čitaju i broje sjedala i svako sjeda na svoje. Karte brzo pregledane. Krećemo. 17:00h. A inače bus kreće u 17:00h osim što nikad tad ne krene.

U jednom trenutku stajemo na neku benzinsku na autoputu. Reko garant neko tražio da ga tu iskipa. Stojimo nekih 10-ak minuta. Vraća se žena koja je izašla. Izvinjava se na sve moguće načine. On je njoj stao na benzinsku jer je nju baš potjeralo na WC. Znam da to on ne mora radit i prije nego počneš hejtat, ako ne znaš kak je to, onda šuti. Ja znam. Isto kao što i znam da sprajt i jabuka ne idu jedno za drugim. Cijeli moj maturalni bus je morao stat na najbližem mjestu gdje se moglo stat. Ovaj vozač nije morao stat, ali je lijepo što je. U Osijek smo došli na vrijeme što se češće ne dešava nego što se dešava. Točno ne znaš šta bi s vremenom koje si uplanirao da ćeš kasnit.

Meni je jasno da ti ljudi rade i svetkom i petkom. Da bi na praznik bili sa svojim obiteljima, a ne radili. Da možda imaju male plaće i loše radne uvjete. Da je grozno vozit po kiši ili snijegom neočišćenim cestama. Da se ljudi koje voze prave glupi i idioti. Da neko tamo proda više karata nego što ljudi stane u bus. Da ovaj hoće izać kod ove benzinske, onaj na ulazu u selo, onaj na izlazu, a onaj tamo negdje na sred ničega. Da ovaj dođe s ovim paketom za dostavit, onaj s onim. Da im nekad nije dan. Da voze vjerojatno i bolesni. Da neki i ne vole taj posao koji rade, a moraju ga radit jer nemaju ništa drugo. Sve je meni to jasno.

Ali to nije razlog da se, izvinte na izrazu, nadrkavaš nad drugima. Ne samo oni, bilo koja profesija. Doktori, bankari, o šalterušama da ne govorim. Bilo ko ko radi s ljudima. Pa čak i kad nemaš posla s vanjskim ljudima već samo s kolegama s posla. Znam da ima svakakvih ljudi, i da ljudi dođu sa svakakvih zahtjevima i prohtjevima. Problem je nadrkavanja odmah na dobar dan. Ono u smislu šta si uopće i došao.

Ja sam neki dan bila pravo nadrdana, a nije bilo ni pola osam ujutro. Padala je kiša. Kišobran mi je ostao na poslu. Od stana do stanice sam tako hodala po kiši. Moj bus je došao pet minuta ranije, a to niko nije znao. Pa smo tako ja i ljudi koji su čekali isti bus kao i ja, i ljudi koji su čekali idući bus svi skupa čekali zajedno taj idući bus. Što znači da u jedan bus treba stat ljudi koji inače idu s dva busa. Što je odlična situacija. Na stanici kod posla sam jedva iz busa izašla. Od stanice do posla sam pokisla. Došla sam pravo nadrndana. Ostavila sam tu nadrndanost ispred uzala u firmu. Jer joj je tamo mjesto.

Pogledajte ovog vozača koji je mene vozio. Čim se on lijepo ponašao, lijepo su se ponašali i drugi ljudi. Svi sjedali na svoje mjesto. Niko se ni sa kim nije svađao. Ajmo malo te lance lijepog i pristojnog ponašanja.

Svima nama se nekad ne da, čak i kad voliš svoj posao, pogotovo ako ga ne voliš. Nije nam dan. Pada kiša. Snijeg. Prevruće je. Bolesni smo. Imamo problema u brakovima i vezama. Ne valja nam što smo sami. Ljudi su glupi i idioti. I svejedno nije razlog. Jer znate šta, na zavodu ima gomila ljudi koja bi bila sretna da rade taj vaš posao. Smirite malo doživljaje.

 

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: