Moin!

Oduvijek volim geografiju. To su jedna od rijetkih natjecanja na koja sam tijekom školovanja išla. U nekom periodu sam htjela postati profesor geografije. Ipak nisam, ali ćemo se, za potrebe današnje teme, praviti da jesam. Na današnjem brzom satu geografije naučit ćemo kojih pet gradova je najveće u Njemačkoj. Berlin je prvi. Hamburg drugi. München treći. Köln četvrti. Frankfurt peti.

Sa geografije preći ćemo na zanimljivosti iz zemlje i svijeta. Godine 2012. posjetila sam Berlin. 2013. München. 2014. Frankfurt. Nakon četiri godine apstinencije, 2018. posjetila sam Köln. Što je sve skupa možda malo puno Njemačke, a malo premalo drugih država zbog čega mi i sporo raste broj zemalja koje sam do sada posjetila. Ali kad je meni ovako onako taman potaman. A da me ne bi uhvatila njemačka kriza, 2019. je na red došao Hamburg. Što bi značilo da sam sad posjetila pet najvećih gradova u Njemačkoj. Plus Nürnberg, Hohenschwangau, Passau i Bonn. Mislim da je to to. Jesam vam rekla da ja jako volim ić u Njemačku?!

Na ovom putovanju nismo slijetali po nevremenu, nije mi ne prolazila kartica, nije mi bio otkazan let i nije me ugrizao pas što je sve skupa čisto bez veze jer točno nemaš šta ljudima ispričat kad se vratiš. Ali. Na zagrebačkom aerodromu u odlasku je moja bradata i crna osoba bila izabrana za rendom uzimanje uzorka od džepa do džepa. Šta god to bilo. Na hamburškom aerodromu u povratku moja odjeća u backpacku je dobila brisove što je super s obzirom da je sva bila za pranje. Tako da se ne možemo žalit da nam je falilo uzbuđenja.

Ja se mogu žalit da mi, po povratku, fali jednog koljena. U pet dana prepješačili smo 70,7 km. Što je najviše do sada što sam na nekom putovanju prepješačila. Ikad. Ali vrijedilo je svakog kilometra. Vrijedilo je i ovog mog koljena sada na povišenom i pod oblozima.

Budući da smo išli na relativno malo dana, ranije smo uplanirali što sve želimo vidjeti jer smo znali da ne možemo sve. E sad ne znam ko je tu na koga utjecao. Vjerojatno jedno na drugo. Ali da se mene pitalo, ja bi vjerojatno cijelu agendu napravila kad, šta, di, od koliko do koliko. Moja osoba bi to sve više-manje spontano. Tako da smo mi spontano uplanirali koje dane ćemo posjetiti četiri atrakcije, koje su nas najviše zanimale, za koje se plaća ulaznica i za koje treba vremena da se obiđu, a koje dane ćemo samo šetati po gradu. Što je ispao sasvim solidan spontani plan.

Pametna stvar koju smo napravili i prva stvar koju smo napravili po dolasku na hamburški aerodromu je kupovina Hamburg Card-a. Što samo po sebi nije card, nego je običan A4 papir s QR kodom i imenom i prezimenom onoga tko je nositelj. Može se kupiti za različiti broj dana i ljudi. Omogućava da se s njom vozite cijelim gradskim prijevozom u AB ringu (što je i više nego dovoljno za turistički obilazak Hamburgu), popuste na niz atrakcija, restorana, kafića. Isplati se.

Smještaj smo našli preko airbnb-a jer je bio najpovoljniji. Uboli smo i dobru lokaciju. Jer prva atrakcija bila nam je deset minuta pješke. Tierpark Hagenbeck. Zoološki vrt koji ima vanjski dio i odvojeni tropski dio i akvarij. Zato postoje i odvojene ulaznice pa možete posjetiti ili jedno ili drugo. Mi smo htjeli i jedno i drugo. Što nije jeftino. 30 eura. Ali vrijedi. Ne znam koliko smo točno sati tamo proveli, ali je bilo podosta. Ko prvo hrpa je životinja. Ko drugo ove pitomije slobodno okolo šetaju. Može se kupiti hrana i životinje se mogu hraniti. Ko treće to su tamo uređeni vrtovi, šumice. Ima restorana i restorančića. Vrijedi vidjeti.

1
2
3
4
5
6
Za drugu atrakciju smo termin rezervirali ranije preko neta jer su gužve. Bili smo u kasnom popodnevnom terminu što je bilo super jer nije bilo gužve. A ovdje je zgodno da nema gužve jer inače nema šanse da išta vidiš. Miniatur Wunderland. To je jedan minijaturan svijet svega i svačega. Željeznice i vlakovi koji po njima voze, autoceste i kamioni koji po njima voze i prestrojavaju se iz trake u traku (moja inženjerska osoba mi nije htjela objasnit kak se ti kamioni znaju prestrojit), avionske piste i avioni koji uzlijeću, mostovi, zgrade, stadioni, planine, rijeke, mora, plaže, kanjoni, ljudi, životinje. Sve to u minijaturama izrađenima do najsitnijeg detalja. Po državama i gradovima. Švicarska, Norveška, Hamburg, Las Vegas… Izmjenjuje se dan i noć. Interaktivno je jer postoji niz dugmeta koja se mogu stisnut pa krene muzika, okreću se vjetrenjače, izazove se prometna nesreća. Mi smo za sat vremena obišli samo SAD pa smo onda kroz ostali dio više-manje protrčali. Fora je. Cijena ulaznice: 15 eura.

7
8
9
10
11
Znate za moj ljubavni odnos s čokoladom. Mogu odjednom pojest 300 g bez ikakvih problema. Poslije mi, doduše, bude muka pa sam se nekako nadala da ako se tako više puta našopam da će mi se zgadit. Neće. Moja osoba vam recimo uopće nije ljubitelj čokolade. Ludo pa živi. Zato je on išao kompromisno. Chocoversum by Hachez u Hamburgu je najljepše, najmirisnije i najukusnije mjesto na svijetu. Ovaj muzej čokolade ne može se posjetiti bez vođene ture što je možda malo problematično ako ne znate njemački jer samo jednom dnevno bude engleska tura. Ostale su sve na njemačkom. Mi smo išli na englesku jer već kad nije ljubitelj čokolade bar da ne umre na njemačkoj turi. Da se razumijemo, da u engleskoj nije bilo mjesta, išli bi mi na njemačku. Nema kompromisa kad je čokolada u pitanju.

Naš vodič je bio odličan. Odlično je pričao engleski i zbijao šali i na račun Nijemaca što baš nije tipično za ovu naciju. Tura traje sat i pol vremena. Kreće se od samog kakaa koji u toj prvotnoj fazi uopće nema okus po čokoladi. Naučite gdje sve kakao raste, da kakao za Europu dolazi upravo preko druge najveće europske luke – hamburške. U sanducima u kojima se nalaze vreće kakaa. Jedna vreća sadrži 80.000 zrna, a recimo jedna voćka kakaa sadrži 60-ak zrna. To je puno zrna voćaka u jednoj vreći. Vidite i naučite procese kroz koje kakao mora proći i što mu se sve mora dodati kako bismo dobili završni proizvod. Tura se završava s gotovim proizvodom – čokoladom. Između se puno probava – kakao, kakao nibs, tekuća, mliječna, tamna čokolada…

12
13
14
Ono što je mene najviše razveselilo je pravljenje personalizirane čokolade. Možete birati između mliječne ili tamne i hrpe dodataka po želji. To se radi na početku ture kako bi se čokolade stigle ohladiti i stvrdnuti tijekom ture. Na kraju ju dobijate da ju zapakujete u celofan, stavite deklaraciju i ponesete kući. Poslije ture možete otići i u trgovinu koja se nalazi u sklopu muzeja, ali upozoravam vas da je unutra toliko stresno da ćete kupit svima čokolade, a zaboravit ćete kupiti sebi. Cijena ulaznice: 15 eura. Cijena ulaznice ako si ovisan o čokoladi: neprocjenjiva. Odobreno i od jednog neljubitelja čokolade.

15
16
Automuseum PROTOTYP je atrakcija na koju sam ja došla kompromisno. I moram priznati da je meni muzej poprilično dobar, a meni su auti na nivou lijep-ružan. Na dva kata ima izloženo podosta raznoraznih auta. Ne znam kaki su, ali ima i lijepih i ružnih. Starijih i novijih. Zapamtila sam da ima puno porschea i da oni mogu jako brzo vozit. Ima izloženih i dijelova auta, odjeće koju vozači nose na utrke i sl. stvari. Ima i simulator. Što je jednog inženjera, koji radi u automobilskoj industriji i u slobodno vrijeme voli igrat igrice i zaluđen je autima, jako razveselilo. Neš ti! Imam ja vozačku 11 godina. Pa sam probala i ja. Ko prvo moja guza ne stane u sjedalo tog auta u kojem voziš. Ko drugo možda ja imam vozačku 11 godina za vozit u realnom prostoru i vremenu, ali virtualno znam dobro vozit po travi i zabijat se u ogradu, cestu ne znam potrefit. Cijena ulaznice: 10 eura. Cijena ulaznice ako si zaluđen autima: neprocjenjiva.

17
18
19
20
Između ove četiri atrakcije šetali smo po gradu. Na prvu mi se svidjelo jezero Alster koje se nalazi u centru grada. Ima mali i veliki Alster. Jako je lijepo. I za prošetat okolo i za sjest i popit kavu. Rathaus je neizostavan u svakom njemačkom gradu, a i ova hamburška vijećnica je lijepa. Šetajući okolo na momente nisi siguran gdje si. Bar ja nisam bila sigurna gdje sam. Malo mi baca na Nizozemsku, malo na Dansku, a malo na Njemačku.

21
Obišli smo i hamburšku luku gdje se nalazi i zgrada Elbphilharmonie. Na osmom katu zgrade filharmonije nalazi se Plaza, terasa, tj. vidikovac s kojeg se pruža pogleda na Hamburg i rijeku Elbu. Ono što svaki balkanac mora znat je da je ovo besplatno. Džabe. Ne platiš ništa. Obišli smo i ulicu Reeperbahn koja se nalazi u dijelu grada koji se zove Sankt Pauli. U toj ulici odvija se noćni život u Hamburgu, mnogi koncerti se održavaju upravo tamo. Ta ulica je također i tzv. crvena zona. Poučena iskustvom iz Amsterdama gdje je prijateljica kroz crvenu zonu prolazila s mojim mobitelom u ruci, ovaj put mobitel nisam vadila iz torbe pa nas nisu vijale goluždrave tete. Mada ih u Hamburgu nismo ni vidjeli. Obišli smo i dio grada koji je ovako malo urbaniji i zove se Sternschanze. Tamo je puno restorana, kafića, raznoraznih trgovinica. I tamo se može vidjeti baš svakakvih ljudi.

22
Planten un Blomen je park u kojem je ostalo moje koljeno. Točno tamo me sabilo. Park je predivan, ali je ogroman, a ja mislim da smo mi cijeli prohodali. Dvaput. Jako je lijepo uređen. Ima hlada, ima sunca, ima trave, ima cvijeća, ima okolo stolica na koje se može sjesti i chillat, ima i botanički vrt koji je besplatan. E to je u biti ona vrsta parka za koji ja kažem da bi kroz njega trčala da ga ima u Osijeku/Zagrebu/bilo di di trenutno živim. I zato ne trčim kad ga nema.

23
24
25
IMG_0680
Mene su prije puta isplašili da se tamo gore priča neki nizozemski njemački pa me bilo strah usta i otvorit, tj. više me bilo strah da ih oni tamo otvore, a ja ništa ne razumijem. Njemački koji oni govore meni je bio razumljiv, a i moj njima očigledno isto jer smo svaki put sve dobili što sam tražila. Osim u Starbucksu gdje sam umjesto keksića dobila muffin, ali kako su tamo svi nazivi na engleskom tako sam i tražila pa ćemo to pripisat njihovom ne baš dobrom znanju engleskog ili nagluhoj teti.

Ovaj put ništa posebno od mene što se tiče hrane. Mislim osim čokoladne, jasno. Nekako smo se više fokusirali na obilaske. Jeli smo po mongolskim, tajlandskim, kiosk restorančićima i onima u shopping centrima. Nismo bili ni u jednoj jedinoj slastičarnici što je užasno tužna činjenica! I zato ćemo se morati vratiti natrag.

Završit ćemo kako smo i započeli. Jedinim kuriozitetom iz zemlje i svijeta. Ovaj put iz Njemačke. Znaš kako ovi naši kad odu pa onda u Njemačku sve bolje nego kod nas?! E u Hamburgu je i noć bolja nego kod nas jer je u 21:30h po ljeti još nema. Vani tada bude kao da je pet popodne što je za baku u meni problem jer je to vrijeme za ić spavat.

Lijep je. Hamburg. Nije Berlin koji je i dalje prvi na listi. Frankfurt je bio totalno otkriće pa je drugi. A Hamburg ko da bi nekako možda mogao biti treći.

E da! Skoro sam zaboravila. Moin je razlog zašto sam se bojala hamburškog njemačkog. Jer su mi rekli da se tamo pozdravljaju s Moin. Što zvuči totalno nizozemsko-danski. Ali malo je i simpatično. Jer nekako ne možeš Moin reći na drugačiji način osim veselo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: