Pripreme za London

London želim posjetiti već sigurno nekih deset godina. A to se još nije dogodilo. Odgađam cijelo jedno desetljeće. Jer ne bi išla sama; ajd prije bi vamo; ma nagodinu ću; e sad ima direktan let iz Osijeka za jeftine pare (dok sam živjela u Osijeku) pa ću sad opet ne otić. London je skupa destinacija pa prvo da skupim pare, a možda i s vremenom postane manje skupa destinacija, jel. I tako nikad nisam otišla. To će se ove godine napokon promijeniti. Jer ne znamo kakve nas procedure čekaju nakon izlaska Velike Britanije iz Europske Unije, pa smo mi odlučili da je sad pravo vrijeme za putovanje tamo.

Dok ste svi vi postali slike s mora i brćkali se u istom, ja sam radila i bivala u pakleno vrućem Zagrebu. Što s jedne strane uopće nije loša situacija jer je Zagreb preko ljeta, a pogotovo u osmom mjesecu, poluprazan. Što znači poluprazan ZET što je najbolja situacija ikad. I što znači da gdje god dođeš, imaš mjesta za sjesti, a na putu do tamo ne moraš se gužvat s hrpom ljudi. E sad lijepo kad ste se svi povraćali, stiskavac je u ZETu i čekanje mjesta da bi se negdje moglo sjesti, vrijeme je za moj godišnji.

Moram priznati da mi je malo prisjeo London i prije nego sam otišla. Ovoliko muka oko organizacije putovanja još nisam imala. Okej, ovo mi je prvo putovanje u Veliku Britaniju gdje stvari funkcioniraju malo drugačije nego u drugim zemljama pa je dijelom i do toga.

Karte smo kupili dva mjeseca prije puta. I tu smo puno kemijali odakle letiti, ali je ovaj dio organizacije puta na kraju ispao najlakši. Kad samo sve stavili na papir, moj inženjer i ja koja sam dijete dva matematičara, povratan prijevoz Osijek – Budimpešta koji možda baš i nije najjeftiniji, jeftine povratne karte Ryanaira Budimpešta – London, ručna prtljaga koju Ryanair isto naplaćuje, let iz Budimpešte je i dalje bila najbolja i najjeftinija opcija.

Ja sam inače organizator. Navikla sam na to i nije mi to problem. Na taj način, control freak, u meni je sretan i zadovoljan jer zna da je sve sređeno. Ali mene je druga etapa organizacije puta u London toliko izmorila da sam ju prepustila mojoj osobi jer sam ja izgubila i volje i živaca.

Bila sam spremna da je skupo. Bila sam spremna, jer su me mnogi na to upozorili, i da nije baš najbolja kvaliteta. Ali nisam bila spremna da je toliko skupo i da je kvaliteta toliko loša. Mi smo smještaj intenzivno tražili sedam dana. Airbnb, Booking. Omjer cijene i kvalitete je da se ubiješ. I onda kad odlučiš okej platiti ću skuplje, priuštit ćemo si to naiđeš na smještaje koji su skupi, a po stotinama recenzija i poprilično prljavi. Ja nisam fina guza i inače nisam osoba koja će, na putovanjima, puno novaca potrošiti na smještaj jer ću radije potrošiti na obilaske i hranu. Ali ako nešto skupo platim, onda očekujem da je čisto. Nije problem što je nekom madrac pretvrd/premekan. Takve recenzije ne čitam. Ali je problem ako se na stotine ljudi žali na čistoću.

Neću vas lagat. Mi smo se, ovaj put, odlučili za bezobrazno skupu opciju. Za hotel koji je u centru grada i koji na Bookingu ima ocjenu 9.1 i odlične recenzije. Neću se zbog toga ni opravdavat niti ispričavat. Može nam se i zato smo se odlučili za tu opciju. A i ona jednom se živi.

Oyster kartice za gradski prijevoz smo posudili od prijateljice koja ih ima od prije. Jer sam ja negdje pročitala da se one mogu kupiti samo online pa ti ih onda dostave na kućnu adresu. Kasnije sam vidjela da se navodno ipak mogu kupiti i u Londonu. Meni se, iskreno, s time nije dalo zezat pa je posudba bila najjednostavnija. Jedan adapter za britanske utičnice smo isto posudili, a jedan smo kupili. Funte su kupljene. Mama mi je za rođendan poklonila funte koje su njoj ostale za zadnjeg putovanja u Veliku Britaniju (koje je bilo prije 15 godina!). Zašto bi bilo jednostavno kad te funte mogu biti isteknute pa ću po dolasku tamo morati mijenjati te novčanice u nove, jer se ne radi baš o malo funti.

Ja, ljubiteljica popisa, sam napravila popis šta sve želimo posjetiti. Većina stvari na njemu je besplatna. Jer su nacionalni muzeji u Londonu besplatni. Što je super. Jedan knjiški moljac veseli se Harry Potteru (njemu se veseli i jedan filmoljubac), Sherlocku Holmesu i British Library. Jednoj zemlji gdje se napokon može normalno komunicirati na engleskom. Dvoje čajopija se vesele čaju.

Znate mene, moj godišnji nije godišnji ako mi se ne dogodi odgođen let ili me ne ugrize pas lutalica. Saznat ćete šta će me ovog puta snaći. Šta sam sve vidjela i šta sam sve, naravno, jela.

Godine 2012. posjetila sam jedan grad koji mi je do sada, i nakon svih drugih destinacija, i dalje najljepši. U Berlin sam se zaljubila prije sedam godina i od tada zauzima prvo mjesto na mojoj listi. Ako će ga tko prestići, London možda ima najveću šansu. Vidjet ćemo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: