Karantena dan ko zna koji

Iliti što bi Jelena Rozga rekla dani su bez broja

Mada. Moram priznati da, iako ne znam koji je kad dan i datum, a često i vrijeme u danu, meni ovo vrijeme izolacije, karantene, čega god brzo prolazi. Danas je već, ako mu ipak damo broj, 39. takav dan. Nemojte me krivo shvatiti. To što brzo prolazi ne znači da i cijelo vrijeme lako prolazi. S vremena na vrijeme se plače, pije čaj za smirenje i rakija. Nije cijelo vrijeme lako, ali bar vrijeme brzo prolazi. Nije lako jer mi fale ljudi koje 39 ili više dana nisam vidjela. Nije lako jer mi fale sve one neke moje/naše male stvari po Osijeku. A opet s druge strane, introvertu u meni ne pada teško ovo neizlaženje iz kuće i nelandranje. A i ja inače nisam žena od frizura, manikura, pedikura, depilacija, čupanja obrva, spaljivanja brkova pa mi ni takve usluge ne fale. Nije da ne režem nokte, ne čupam obrve i ne depiliram se, samo to radim sama. A nisam ni od shoppinga osim ako je hrana u pitanju.

Vjerujem da ova 2020. za sada nikome ne ide po planu. Čak ni onima spontanima i neplanirajućima jer em sad mogu spontani biti samo kod kuće, em sve ovo skupa čak ni oni nisu mogli ne planirati. Ono što sam ja u ovih 39 dana naučila je da –  da, nije po planu, ni meni ni ostalima, ali dobro je. Jer kad bih ja inače provela više od mjesec dana sa sadašnjim cimerima s kojima sam više ne živjela nego živjela u zadnjih deset godina?! Kad bih im pomogla da spreme neke stvari po kući?! Kad bih im pomogla da se u dvorištu pofarba šta se ima pofarbati?! Kad bih toliko kartala s mamom?! Kad bih s mamom šetala po Beljskom naselju po kojem i inače navečer nema ljudi, bilo koronavirusa ili ne?! Kad bih toliko vremena provodila s njima?! Kad bih završila znanstveni rad koji odugovlačim Bog zna otkad?! Kad bismo ispekli toliko domaćih kruhova?! Kad bismo popili toliko kava na našoj lijepoj terasi u našem lijepom dvorištu?!

Nama je problem što u jednom danu ne stignemo sve šta bismo htjeli. Svi troje radimo od kuće. Taj posao se preko dana mora napraviti. Ujutro valja peći kruh. Oko podneva se kreće kuvat pa se onda i ruča. Negdje između valja malo izađi van, osunčat se i uz dobru ćakulu popiti kavu. Treba spremati po kući. Treba i pokrpati robe. Oko kuće treba kosit, mest, skupljat i sjeckat granje, farbat, krečit, presađivat cvijeće, zalijevat cvijeće, navodnjavat. Za rekreaciju tu je sobni bicikl, joga, pilates, trčanje i šetnja. Za zabavu čitanje, sudoku, serije, filmovi i kartanje. A između svega toga treba ispeći i neke kolače jer u našoj kući dobar kolač jako se cijeni. E sad imamo problem. Najavili su popuštanje mjera. Situacija se malo smiruje. Ja se uskoro vraćam u Osijek. To nije problem. To je super stvar. Problem je što mi sad u period dok ja ne odem moramo ugurati sljedeće: orahnjaču i isto to samo s rogačem i čokoladom, palačinke, crumble od šumskog voća, brownies, tortu od čokolade i rogača, cimet rolice i ponoviti crnac bez jaja. Sve smo to rekli da ćemo još praviti u ovo karantensko vrijeme, a nismo stigli do sada. Ali ne damo se. Ima još vremena. Drž’mo gaće do kraja. Ko to sve pojede, pričat će. Ili će njegove kile pričat za njega.

Hoćemo ili nećemo, sviđalo nam se ili nam se ne sviđalo svi ćemo u ovom periodu naučiti nešto o sebi. Bilo nešto dobro. Bilo nešto loše. Ono dobro će nam odmah dati vjetar u leđa. Iz onog lošeg dobit ćemo lekciju, nešto naučiti i promijeniti se na bolje što će nam u konačnici opet dati vjetar u leđa.

Ja sam recimo još naučila da kad budem velika želim živjeti u kući. Navikla sam se na stan i jako volim svoj stan, ali kad odrastem želim živjeti u kući s nekim komadom dvorišta i nekim komadom bašte. Da imam neumirućeg cvijeća i mladog luka.

Još malo. Ljubit ćemo se više, grlit ćemo jače, šetat ćemo duže, a kave na terasama najdražih kafića bit će finije. Nakon svega ovoga možda i moja 24-godišnja alergija postane meni na korist pa ljudi od mene u trgovini drže social distance misleći da sam zarazna. Jer, ne znam kako vi, ali ja sam prije svega ovoga obožavala kad mi se neko dok stojim na blagajni nalijepi. Totalno nezarazan ili zarazan bilo čim. Tak svejedno. Makni se.

I perite ruke. Uvijek!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: