Kremasto-filasta nedjelja

Ja imam premala primanja za svoj životni stil. Mislim moja primanja su čisto u redu, nije ovo nikakva kuknjava, samo činjenica da kolika god ja primanja imala, nikad neće biti dovoljno velika za moj životni stil. Jer to bi kupovalo patika, torbi, odjeće. To bi uređivalo stan. To koristi kozmetike. To kosu treba održavat. To pojede novaca i novaca. To bi učilo strane jezike. To bi stalno nekud izlazilo. Ne u one izlaske nakon pola jedanaest navečer. Ne to. Za to je prestaro. Kina, kazališta, kafići, palačinkarnice, slastičarnice. Takvi izlasci. I povrh i najviše od svega to bi još svakud i putovalo. I onda sve drugo pada u neki nebitni plan. Jer prioriteti.

Kad sam se selila u Zagreb, mama mi je rekla da više neću moći putovati koliko i do tad. Jer sam otišla na istu plaću koju sam imala u Osijeku. Tada nismo znali da će ipak biti 500 kn veća. Ali nije samo to što je Zagreb skuplji. Do toga je što u Zagrebu nema ženskog roditelja stanodavca godine koji ti ne naplaćuje stanarinu. Pa onda te novce imaš za šta hoćeš. A sad ih nemaš. Ali kao što rekoh. Batali se sve drugo jer su putovanja prioritet. A osim toga postoji i nešta drugo. Nastavi čitati

Dete kreten 2.0

Sebe, onako skroz skromno, smatram jednom popriličnom pametnom osobom. Koja ponekad zna bit poprilično glupa. Ilitiga, što bi moje dvije prijateljice, jedna Puljanka i jedna Riječanka rekle, boooo. Ne znam šta to točno znači, ali je skroz nekako prikladno.

Za mene je pilates okej. Joga isto. Sve ono skakajuće i naskakajuće nije okej. Ali kad je to ikad ikog spriječilo. Pa sam ja, dete kreten, odlučila da ću umjesto treninga pilatesa i joge koje inače imam, odraditi skakajući i naskakajući trening. Bosa. Jer Bože moj. To je završilo tako da sam krivo naskočila. A zašto krivo naskočiti na normalnu i funkcionalnu nogu kad možeš krivo naskočiti na onu na kojoj ti se koljeno dva puta izvrtalo i za koje te ugrizao i pas. Eto tako je sve počelo. A jednom kad te krene, onda te baš hoće. I nikako da stane. Nastavi čitati

Baranjkuša u metropoli

Prije nego me opet neko odluči obrazovat, da objasnim. Znam da se književno kaže Baranjka, ali eto ja neću. Baranjkuša nije pogrdan naziv. Ne rugam se ljudima koji su iz Baranje jer bi to značilo da se rugam sama sebi što je inače vrlo često, ali nije sad. Baranjkuša je kolokvijalni naziv. Naziv iz milja. I ja ga baš volim takvog baranjkušastog. Tu završava ovaj kratak sat hrvatskog i etike. Sad možemo na važnija pitanja.

Kako ti je u Zagrebu? Jel’ ti se sviđa? Jesi se navikla? Jesi se aklimatizirala? Jesi se smjestila? Jesi se udomaćila? Čovjek bi pomislio da sam se preselila u Bangladeš pa da se imam na šta navikavat. Čovjek bi isto tako pomislio da me ljudi koji postavljaju takva pitanja uopće ne poznaju. Nastavi čitati

%d bloggers like this: