Prošlo je više od šest mjeseci od naše londonske avanture, a ja još nisam lutaljkasto iznijela svoje utiske. Jedan od razloga je što mi je puno trebalo da ih saberem u glavi, drugi je što je u Londonu bilo toliko toga, a treći je, i najglavniji, ova Dalmatinka u meni. Nju kad fjaka uhvati… Ali evo ga sada. Sada nije ni skroz loš tajming jer već kad, još uvijek, ne možemo nigdje fizički otputovati, bar možemo otputovati u glavi. Vodim vas u London.
Mi smo u Londonu odsjeli u jednoj predivnoći zvanoj The Rookery. Hotel je uređen u pravo engleskom stilu i pravi je mali raj za ljubitelje takvog stila. Moja osoba vam je ljubitelj. Veliki. On je bio u raju. Moram priznati da sam ja ljubitelj modernijih stilova i da sam išla sa skepticizmom s obzirom na ono što sam vidjela na slikama. Ali. Isto tako moram priznati da sam, kad smo prvi puta ušli u sobu, ostala oduševljena. Posebno je. I drugačije. I baš je lijepo zaokružilo cijeli naš boravak u Londonu. Svaka soba zove se po nekoj poznatoj britanskoj povijesnoj osobi. Osoblje je neizmjerno ljubazno. Lokacija je super što je nama bilo dosta bitno. Može i s doručkom i bez njega. Da vam pravo kažem nama je jedna od najdražih londonska aktivnost bila na kraju dana doći u hotel i na, svaki dan novom, papiru, koji su nam ostavili u sobi, izabrati šta ćemo sutradan za doručak. Doručak koji nam donesu u sobu pa ga mi onda jedemo u krevetu. Ovu predivnoću smo i platili. Poprilično. Kovsetogpetrakajgana. Htjeli smo. Mogli smo. Jesmo. Nastavi čitati
