Najsjevernije do sada

Ja sam iz matematičke familije. Mi volimo sve to tako konkretno u brojevima. Brojimo sve i svašta. Koliko kilometara smo autom prešli od točke A do točke B. Koliko minuta nam pješke treba od kuće do posla. Koliko minuta smo proveli kupajući se u bazenu. Koliko grama tijesta treba skuhat. Koliko palačinki smo ispekli. Koliko je ko pojeo palačinki. Koliko ko ima kila. Palačinke i kile brojimo samo interno. Gostima ne brojimo.

Od svih brojanja meni je najdraže ono zemalja. Onih koje sam posjetila do sada. A upravo sam se vratila iz 18. Svrha putovanje je bila čisto i isključivo poslovna tako da sam se nazad vratila poprilično krepana jer puno aerodroma i sastanaka, a malo dana. Ali neki dojmovi su se ipak uspjeli skupit. Nastavi čitati

Kremasto-filasta nedjelja

Ja imam premala primanja za svoj životni stil. Mislim moja primanja su čisto u redu, nije ovo nikakva kuknjava, samo činjenica da kolika god ja primanja imala, nikad neće biti dovoljno velika za moj životni stil. Jer to bi kupovalo patika, torbi, odjeće. To bi uređivalo stan. To koristi kozmetike. To kosu treba održavat. To pojede novaca i novaca. To bi učilo strane jezike. To bi stalno nekud izlazilo. Ne u one izlaske nakon pola jedanaest navečer. Ne to. Za to je prestaro. Kina, kazališta, kafići, palačinkarnice, slastičarnice. Takvi izlasci. I povrh i najviše od svega to bi još svakud i putovalo. I onda sve drugo pada u neki nebitni plan. Jer prioriteti.

Kad sam se selila u Zagreb, mama mi je rekla da više neću moći putovati koliko i do tad. Jer sam otišla na istu plaću koju sam imala u Osijeku. Tada nismo znali da će ipak biti 500 kn veća. Ali nije samo to što je Zagreb skuplji. Do toga je što u Zagrebu nema ženskog roditelja stanodavca godine koji ti ne naplaćuje stanarinu. Pa onda te novce imaš za šta hoćeš. A sad ih nemaš. Ali kao što rekoh. Batali se sve drugo jer su putovanja prioritet. A osim toga postoji i nešta drugo. Nastavi čitati

Dete kreten 2.0

Sebe, onako skroz skromno, smatram jednom popriličnom pametnom osobom. Koja ponekad zna bit poprilično glupa. Ilitiga, što bi moje dvije prijateljice, jedna Puljanka i jedna Riječanka rekle, boooo. Ne znam šta to točno znači, ali je skroz nekako prikladno.

Za mene je pilates okej. Joga isto. Sve ono skakajuće i naskakajuće nije okej. Ali kad je to ikad ikog spriječilo. Pa sam ja, dete kreten, odlučila da ću umjesto treninga pilatesa i joge koje inače imam, odraditi skakajući i naskakajući trening. Bosa. Jer Bože moj. To je završilo tako da sam krivo naskočila. A zašto krivo naskočiti na normalnu i funkcionalnu nogu kad možeš krivo naskočiti na onu na kojoj ti se koljeno dva puta izvrtalo i za koje te ugrizao i pas. Eto tako je sve počelo. A jednom kad te krene, onda te baš hoće. I nikako da stane. Nastavi čitati

%d bloggers like this: