Svadbeni tjedan

Je iza nas. Udala se Meghan Markle. Ja to nisam planirala gledat jer ja nisam romantična, niti njonjava, ne sanjam o princu i imam pametnijeg posla. Gledala sam. Od početka do kraja. Kad su u crkvi pjevali Stand by me pjevala sam i ja s njima, zasuzilo mi oko i došlo mi oma da se udam. Ali bitno da ja nisam romantična. Ni njonjava. I imam pametnijeg posla. O princu da i ne govorim.

Ja tu ženu znadem puno prije nego što je ona znala da će postati vojvotkinja jer pobožno pratim Suitse. I oduvijek mi je bila prelijepa, i predivna, i stajliš. I na vjenčanju je bila isto takva. Ispoštovala je ono što je trebala ispoštovati, ali unijela je i dio sebe i uz to bila elegantna i jednostavna. Jednostavna haljina. Minimalna šminka. A udala se za princa. Riđavog. Ali princa. I sad kad smo to vidjeli na televizoru, možemo se samo nadati da će to postati standard. Ne polugolo. Pripijeno. Nafasadirano. Umjetno. Već prirodno. Elegantno. Jednostavno. Nastavi čitati

Nisam se počešljala

Žana. To baš ovako i nije često ime. Velika većina ljudi vjerojatno ni ne poznaje ni jednu Žanu. Na moju (ne)sreću ja ih znam dvije. Čak nije ni da ih znam, već su mi obje prijateljice. I da ti pravo kažem nije to loše. Bar sudeći po ovim mojima. Žane su super. Žane su carice. I ne možeš imati previše Žana u životu.

Ove moje se međusobno ne znaju. Da se znaju super bi se slagale. Obje su visoke. Mršave. Jedu one, a debljam se ja. Jedu zdravo. Strašno su zimogrozne. Uvijek, po svim vremenskim uvjetima, na biciklu. Na svoju su ruku. Nikom se ne ulizuju. I sve rade po svom. I još nešto. Jedna ima najboljeg muža. Druga će ga isto imati za mjesec dana kad službeno postane muž. Ne tog istog muža ko ova prva, nego svog najboljeg muža. To su dva najbolja muža od dvije Žane. Nastavi čitati

Moja malenkost je mojoj malenkosti odlično društvo

Svojedobno je jedna moja bivša kolegica s posla imala izjavu da joj prije nije bio problem raditi po cijene dane jer nije imala dečka. A u trenutku kad je to pričala imala je dečka pa onda više nije htjela raditi po cijele dane. Nek’ po cijele dane rade kolege koje nemaju dečka/curu. Ček. Samo malo. Što bi Šojić rekao: E pa neće da može. Izvinjavam se i u svoje i u ime svih cura i dečkiju koji se s tim ne slažu. U biti se ne izvinjavam. Niti se ispričavam. Ali neće da može. Zašto bi to što neko nema curu/dečka značilo da može raditi po cijele dane i da u životu nema nikakvu zanimaciju osim posla?!

Ja sam uvijek bila i uvijek ću biti radnik od-do. Zato što imam puno izvanposlovnih aktivnosti i zanimacija koje volim. Volim i svoj posao, ali volim i doći kući. Nemam ništa protiv ljudi koji su dijametralno suprotni meni i ne mogu razumjeti moje HEP-ovsko radno vrijeme jer oni rade po cijele dane. I to vole. I to im je cijeli život. Njima ja nisam normalna, meni oni nisu normalni, ali ne diramo jedni druge jer svako zna svoje. Nastavi čitati

%d bloggers like this: