Najsjevernije do sada

Ja sam iz matematičke familije. Mi volimo sve to tako konkretno u brojevima. Brojimo sve i svašta. Koliko kilometara smo autom prešli od točke A do točke B. Koliko minuta nam pješke treba od kuće do posla. Koliko minuta smo proveli kupajući se u bazenu. Koliko grama tijesta treba skuhat. Koliko palačinki smo ispekli. Koliko je ko pojeo palačinki. Koliko ko ima kila. Palačinke i kile brojimo samo interno. Gostima ne brojimo.

Od svih brojanja meni je najdraže ono zemalja. Onih koje sam posjetila do sada. A upravo sam se vratila iz 18. Svrha putovanje je bila čisto i isključivo poslovna tako da sam se nazad vratila poprilično krepana jer puno aerodroma i sastanaka, a malo dana. Ali neki dojmovi su se ipak uspjeli skupit. Nastavi čitati

Kremasto-filasta nedjelja

Ja imam premala primanja za svoj životni stil. Mislim moja primanja su čisto u redu, nije ovo nikakva kuknjava, samo činjenica da kolika god ja primanja imala, nikad neće biti dovoljno velika za moj životni stil. Jer to bi kupovalo patika, torbi, odjeće. To bi uređivalo stan. To koristi kozmetike. To kosu treba održavat. To pojede novaca i novaca. To bi učilo strane jezike. To bi stalno nekud izlazilo. Ne u one izlaske nakon pola jedanaest navečer. Ne to. Za to je prestaro. Kina, kazališta, kafići, palačinkarnice, slastičarnice. Takvi izlasci. I povrh i najviše od svega to bi još svakud i putovalo. I onda sve drugo pada u neki nebitni plan. Jer prioriteti.

Kad sam se selila u Zagreb, mama mi je rekla da više neću moći putovati koliko i do tad. Jer sam otišla na istu plaću koju sam imala u Osijeku. Tada nismo znali da će ipak biti 500 kn veća. Ali nije samo to što je Zagreb skuplji. Do toga je što u Zagrebu nema ženskog roditelja stanodavca godine koji ti ne naplaćuje stanarinu. Pa onda te novce imaš za šta hoćeš. A sad ih nemaš. Ali kao što rekoh. Batali se sve drugo jer su putovanja prioritet. A osim toga postoji i nešta drugo. Nastavi čitati

Neka drugačija autobusna priča

Ja kad se moram vozit busom čisto mi dođe zlo. Mislim, s vremena na vrijeme mi bude doslovno zlo i hvala, ali ne hvala, rakija ne pomaže da ti bude manje zlo. Iako mi nije jasno zašto ljudi nose rakiju na, na primjer, izlet u Budimpeštu, ali dobro. Ovo drugo preneseno zlo mi dođe od količinske gomile nadrkanih ljudi na jednom mjestu.

Izostavit ću ovdje priče iz gradskih buseva jer ne bi nikad završili. Uključit ću samo priče iz međugradskih buseva. Sad sam češće u njima nego prije. I dođe mi zlo svaki put kad moram ići. Od ljudi koji se prave glupi i koji se baš hoće vozit busom 1, iako imaju kartu za bus 3, ali on je sad došao na peron gdje je bus 1 i ne da mu se ići do perona gdje je bus 3 nemajući veze što je peron za bus 3 cijela četiri i po koraka unazad. Ljudi koji imaju svoju rezervaciju, ali na svoje mjesto neće sjesti što znači da neće niko. Ljudi koji u busu jedu jaja i ine proizvode jer zašto ne. Do nadrkanih vozača koji su i dijelom krivi što niko ne sjedne na svoje mjesto jer sjedite gdje hoćete. Rečenica koja izaziva puno nadrkanosti. Te ne moš uć na prednja vrata, te ne moš uć na zadnja. Te ne moš sjest gdje ti je mjesto. Nabacavanje kofera. Ja se njih najozbiljnije bojim. Pognute glave ulazim, uvijek na kriva vrata i puštam ih da se deru na mene da ulazim na kriva vrata. Pognute glave im dajem i kartu da ih ne bi i to na neki način razljutilo pa da opet viču. A kad izlazim ne znam jel u redu ako pozdravim ili nije. Nastavi čitati

%d bloggers like this: