Moin!

Oduvijek volim geografiju. To su jedna od rijetkih natjecanja na koja sam tijekom školovanja išla. U nekom periodu sam htjela postati profesor geografije. Ipak nisam, ali ćemo se, za potrebe današnje teme, praviti da jesam. Na današnjem brzom satu geografije naučit ćemo kojih pet gradova je najveće u Njemačkoj. Berlin je prvi. Hamburg drugi. München treći. Köln četvrti. Frankfurt peti.

Sa geografije preći ćemo na zanimljivosti iz zemlje i svijeta. Godine 2012. posjetila sam Berlin. 2013. München. 2014. Frankfurt. Nakon četiri godine apstinencije, 2018. posjetila sam Köln. Što je sve skupa možda malo puno Njemačke, a malo premalo drugih država zbog čega mi i sporo raste broj zemalja koje sam do sada posjetila. Ali kad je meni ovako onako taman potaman. A da me ne bi uhvatila njemačka kriza, 2019. je na red došao Hamburg. Što bi značilo da sam sad posjetila pet najvećih gradova u Njemačkoj. Plus Nürnberg, Hohenschwangau, Passau i Bonn. Mislim da je to to. Jesam vam rekla da ja jako volim ić u Njemačku?!
Nastavi čitati

Najsjevernije do sada

Ja sam iz matematičke familije. Mi volimo sve to tako konkretno u brojevima. Brojimo sve i svašta. Koliko kilometara smo autom prešli od točke A do točke B. Koliko minuta nam pješke treba od kuće do posla. Koliko minuta smo proveli kupajući se u bazenu. Koliko grama tijesta treba skuhat. Koliko palačinki smo ispekli. Koliko je ko pojeo palačinki. Koliko ko ima kila. Palačinke i kile brojimo samo interno. Gostima ne brojimo.

Od svih brojanja meni je najdraže ono zemalja. Onih koje sam posjetila do sada. A upravo sam se vratila iz 18. Svrha putovanje je bila čisto i isključivo poslovna tako da sam se nazad vratila poprilično krepana jer puno aerodroma i sastanaka, a malo dana. Ali neki dojmovi su se ipak uspjeli skupit. Nastavi čitati

Kremasto-filasta nedjelja

Ja imam premala primanja za svoj životni stil. Mislim moja primanja su čisto u redu, nije ovo nikakva kuknjava, samo činjenica da kolika god ja primanja imala, nikad neće biti dovoljno velika za moj životni stil. Jer to bi kupovalo patika, torbi, odjeće. To bi uređivalo stan. To koristi kozmetike. To kosu treba održavat. To pojede novaca i novaca. To bi učilo strane jezike. To bi stalno nekud izlazilo. Ne u one izlaske nakon pola jedanaest navečer. Ne to. Za to je prestaro. Kina, kazališta, kafići, palačinkarnice, slastičarnice. Takvi izlasci. I povrh i najviše od svega to bi još svakud i putovalo. I onda sve drugo pada u neki nebitni plan. Jer prioriteti.

Kad sam se selila u Zagreb, mama mi je rekla da više neću moći putovati koliko i do tad. Jer sam otišla na istu plaću koju sam imala u Osijeku. Tada nismo znali da će ipak biti 500 kn veća. Ali nije samo to što je Zagreb skuplji. Do toga je što u Zagrebu nema ženskog roditelja stanodavca godine koji ti ne naplaćuje stanarinu. Pa onda te novce imaš za šta hoćeš. A sad ih nemaš. Ali kao što rekoh. Batali se sve drugo jer su putovanja prioritet. A osim toga postoji i nešta drugo. Nastavi čitati

%d bloggers like this: