Neće niko nikog ko tvoj tebe

Ja jesam kćer svoje mame Dalmatinke i obožam more, kupanje i ležanje na plaži, ali isto tako volim i obilazit okolo. A kad ljetuješ u Olympic Beachu u Grčkoj, šteta je ne napraviti bar malu pauzu od kupanja i posjetiti i okolne gradove, mjesta i znamenitosti. Solun iliti grčki Thessaloniki, drugi najveći grad u Grčkoj, udaljen je svega 70-ak kilometara i bio mi je must to. Iako je velik grad i u jednom danu se ne može vidjet sve, i jedan dan proveden u Solunu bolji je od ni jednog dana provedenog u Solunu.

Nakon dana kakav sam ja provela u Solunu nisam baš sigurna da je to točno. Put do tamo nije problem, autoput je. Problem je što u Solunu vozi ko kako oće i problem je pronalazak parkinga. Mi smo onda odlučili da je bolje da idemo preko neke agencije pa ne moraš razmišljat o autu. Opuštenije je. Osim što nije. U jednoj agenciji nam je naš čovjek prodao priču jer, da prostiš, neće niko nikog bolje sjebat nego naš čovjek našeg čovjeka. Izabrali smo nešoping turu, koja nas je izašla 15 eura po osobi, jer smo htjeli ići u obilazak. Inače, u Solun se ide u šoping jer je povoljno. Pogotovo za kožne i krznene stvari ko to voli. Nastavi čitati

17. Grčka

11 dana sam provela u Olympic Beachu izvornog imena Olympiakí Aktí. Moj ženski roditelj to ne može zapamtiti tako da ona to uporno zove Palm Beach. Što u biti samo po sebi uopće nije loša situacija jer bi značilo da sam bila na Floridi. Al nisam. Bila sam u Grčkoj. 17. zemlji u mojoj evidenciji zemalja koje sam do sad posjetila.

Pretpostavka je bila da je tamo dobro ići u septembru (rujnu, izvinjavam se, ali 11 dana su oko mene svi pričali srpski da ih ceo svet razume i ne mogu da si pomognem) jer nije toliko vruće, jer nema toliko turista i jer je to dosta južnije od nas pa je more i tad toplo. Krivo. Vruće je. Ima turista. More je hladno. Ali. Nastavi čitati

Road trippin’ s mamom i tatom

Kalispera. Dobro veče. To je jedino što znam reć na grčkom. I malo me sramota zbog toga. Mada ovdje gdje sam ja priča se srpski da te ceo svet razume, a ja pripadam onoj struji koja smatra da su hrvatski i srpski jedno te isti jezik tako da ja sve razumem i mene svi razumeju i skoro ni jedan drugi jezik mi ne treba. U Grčkoj sam. Skoro sam mogla ne bit u Grčkoj, ali sam se utrpala.

Bio je negdje peti ili šesti mjesec kad je mene moj ženski roditelj nazvao i rekao da ona i muški roditelj u devetom mjesecu idu u Grčku. Ja sam oduzela nastavak -u i dodala nastavak -emo. Idemo. Jer situaciju u kojoj njih dvoje idu na deset dana u Grčku, u kojoj ja nisam nikad bila, i još uz to se zaustavljaju u Makedoniji, u kojoj ja isto nisam nikad bila, a ja tih deset dana provodim u Osijeku je nedopustiva situacija. Nastavi čitati

%d bloggers like this: