Za sad adijo iliti na svidenje

Ja ne znam kako vi koji nikad niste bili možete tako da nikad niste bili. Ja imam dvije liste. Jednu regularnu, po planu i programu, sa sve redom najljepšim gradovima koje sam do sada posjetila. Prvo mjesto već osam godina drži Berlin. Amsterdam je drugi. Frankfurt treći. Prag četvrti. I tako dalje. Druga lista je posebna. Vanredna. Izvan svake kategorije. Sadrži samo jedan geografski pojam. Jedan grad. Van svake konkurencije. S titulom najdražeg grada. Titulom koju mu nikad ni jedan drugi grad neće moći oduzeti. Sigurna sam u to. Slovenska prijestolnica. Ljubljana.

Sretna sam što sam s istoka. Ne znam koliko sam puta u životu bila u Somboru, Subotici, Novom Sadu, Beogradu, Pečuhu, Mohaču. Puno puta. Gradovima koji su na tu našu stranu. Blizu nas. Ali malo zavidim onima iz središnje Hrvatske. Njima je Slovenija na njihovu stranu. Blizu njih. Moj povratak na istok značio je i bukiranje vikenda u Novom Sadu. Ali prije toga valjalo je iskoristiti blizinu središnje Hrvatske s jednom od meni najljepših zemalja u kojima sam bila i blizinu meni najdražeg grada na cijelom svijetu. Nastavi čitati

Relacija Osijek – London i natrag

Sa svojim osvrtom o putovanju u London, grad koji želim posjetiti zadnji deset godina i upola toliko odgađam, poprilično kasnim. A ja sam Nedić. Nedići nikad ne kasne. Problem je što se u Londonu izdogađalo svega i svačega. I do Londona i iz Londona isto tako. Bez plana, programa i ikakvog reda. Bila sam nepripremljena. Bila sam spontana. Nikad nisam bila ni jedno ni drugo, a kamoli oboje u đuture, na nekom putovanju. I onda, po povratku, nisam znala od kud bi počela. A i trebalo mi je podosta vremena da saberem sve te neplanirane i spontane utiske.

Sad sam tu. Prvo početak i kraj. A kasnije će biti i sredina. Nastavi čitati

U tom Somboru…

…svega na volju.

Kako sad Sombor, a prije više od dva mjeseca sam se pripremala za London i od onda se ne zna jesam se pripremila kako treba?! Ukratko – nisam. U Londonu se svašta nešta izdogađalo i uopće ne znam od kuda bi počela. I tako je prošlo već više od dva mjeseca. Dok sam ja posloživala utiske i (ne)zgode iz grada koji želim posjetiti zadnjih deset godina. A bila sam i bolesna. Većinom u glavu, malo u šlajm i alergiju. Ali sadila sam luk i cvijeće. Bit će bolje. Bit će i o Londonu. Naširoko. Ali sad prvo o Somboru. Iako to nije redom. Mislite vi da je meni lako to tako bez reda?! Ali nekad je to tako. Nekad nema reda, ni plana, ni programa, a u glavi bućkuriš na đuturasto. I to je skroz i čisto u redu. Nastavi čitati

%d bloggers like this: