Neka drugačija autobusna priča

Ja kad se moram vozit busom čisto mi dođe zlo. Mislim, s vremena na vrijeme mi bude doslovno zlo i hvala, ali ne hvala, rakija ne pomaže da ti bude manje zlo. Iako mi nije jasno zašto ljudi nose rakiju na, na primjer, izlet u Budimpeštu, ali dobro. Ovo drugo preneseno zlo mi dođe od količinske gomile nadrkanih ljudi na jednom mjestu.

Izostavit ću ovdje priče iz gradskih buseva jer ne bi nikad završili. Uključit ću samo priče iz međugradskih buseva. Sad sam češće u njima nego prije. I dođe mi zlo svaki put kad moram ići. Od ljudi koji se prave glupi i koji se baš hoće vozit busom 1, iako imaju kartu za bus 3, ali on je sad došao na peron gdje je bus 1 i ne da mu se ići do perona gdje je bus 3 nemajući veze što je peron za bus 3 cijela četiri i po koraka unazad. Ljudi koji imaju svoju rezervaciju, ali na svoje mjesto neće sjesti što znači da neće niko. Ljudi koji u busu jedu jaja i ine proizvode jer zašto ne. Do nadrkanih vozača koji su i dijelom krivi što niko ne sjedne na svoje mjesto jer sjedite gdje hoćete. Rečenica koja izaziva puno nadrkanosti. Te ne moš uć na prednja vrata, te ne moš uć na zadnja. Te ne moš sjest gdje ti je mjesto. Nabacavanje kofera. Ja se njih najozbiljnije bojim. Pognute glave ulazim, uvijek na kriva vrata i puštam ih da se deru na mene da ulazim na kriva vrata. Pognute glave im dajem i kartu da ih ne bi i to na neki način razljutilo pa da opet viču. A kad izlazim ne znam jel u redu ako pozdravim ili nije. Nastavi čitati

Grad mog života

Ja mislim da bi meni braća Slovenci trebali plaćat za svu ovu ljubav prema deželi koju ja okolo širim i propagiram. A širim ju i propagiram od 2014. godine. I zasigurno znam da sam jednu osobu, koja je sa sobom povela još jednu, potaknula da otputuje u Ljubljanu. Što su onda dvije osobe. A i ja sam sad sa sobom u Ljubljanu povela jednu osobu. Što je sveukupno tri potaknute osobe. A i prijateljica uskoro s mužem isto ide u Ljubljanu pa ćemo reći da sam i njih potaknula. Što je još dvije osobe. To je onda sveukupno pet potaknutih osoba. Što je, kad se uzme u obzir veličina Slovenije i broj stanovnika, puno osoba za bit turisti.

Sebe tu ne ubrajam. Ja nisam turist. Ja sam tamo kod kuće. Ne znam šta normalni i prosječni ljudi prvo pomisle kad saznaju da se sele, recimo, u Zagreb, ali ja nisam ni normalna ni prosječna jer sam ja prvo pomislila na to kako će mi Ljubljana biti na dva sata udaljenosti. Eto toliko. Znaju to već svi. Najdraži mi je to grad na svijetu i tu titulu mu neće moći oduzeti ni jedan drugi. Iako sam tamo živjela relativno kratak period, neizmjerno sam zavoljela taj grad. Nastavi čitati

“Vozi, Miško”

Ako ne znaš ko je Miško i ko mu je i kada i gdje rekao kuda da vozi, molim te da upališ Google i općekulturno se obrazuješ jer se to mora znat! Evo da ne moraš sve guglat ja ću ti reći, ono što je sad trenutno najvažnije, da Miško vozi za Beograd. Ostalo izvoli sam saznat. E sad kad smo to riješili, idemo na bitne stvari. Bitne stvari su da nisam slomila nogu, da me niko nije pokrao i da me nije udario grom. Što je, s obzirom da mi je na pretprošlom putovanju otkazan let, a na prošlom me ugrizao pas, veliki napredak.

Nije se dogodilo ništa strašno, osim što sam pojela family pack mančmalova jer to radiš kad čekaš dva sata na granici. I ovo nije ko ono kad kažeš dva sata jer ne znaš koliko točno, a dva sata zvuči dovoljno dramatično. Ovo je doslovno dva sata. Jer srpska pa onda hrvatska posla. Al mančmalov je bio fin! Nastavi čitati

%d bloggers like this: