Skidanje s kukajućih i žaljućih droga

Ja sa svojih skoro 29 godina imam prijatelja za na prste jedne ruke. I to se ne da nabrojati ni svih pet prstiju. Takva, ne baš pretjerano društvena, sam od malena. Možemo sad tu reći u moju korist da sam ratno dijete, da sam odrasla u komšiluku u kojem je bilo samo još jedno dijete (curica s kojom se ja jesam i igrala i družila), da me kroz život izvozalo dosta prijatelja. Sve te tri fakte su točne, ali bez obzira na sve to, ja sam jednostavno oduvijek bila i ostala nedruštvena.

U zadnjih podosta godina imam tih svojih manje od pet ljudi. Ponekad pronađem i neke nove. Neki ostanu, ali često neke pogubim. Jer neke ljude je bolje upravo to. Ovi moji ljudi nisu savršeni. Daleko od toga. Ko ni ja. Svašta bi ja drugačije nego oni. Svašta bi oni drugačije nego ja. Drugačijih smo i karaktera. Ali se svejedno toleriramo. To je vrlo važno. Nastavi čitati

Dete kreten 2.0

Sebe, onako skroz skromno, smatram jednom popriličnom pametnom osobom. Koja ponekad zna bit poprilično glupa. Ilitiga, što bi moje dvije prijateljice, jedna Puljanka i jedna Riječanka rekle, boooo. Ne znam šta to točno znači, ali je skroz nekako prikladno.

Za mene je pilates okej. Joga isto. Sve ono skakajuće i naskakajuće nije okej. Ali kad je to ikad ikog spriječilo. Pa sam ja, dete kreten, odlučila da ću umjesto treninga pilatesa i joge koje inače imam, odraditi skakajući i naskakajući trening. Bosa. Jer Bože moj. To je završilo tako da sam krivo naskočila. A zašto krivo naskočiti na normalnu i funkcionalnu nogu kad možeš krivo naskočiti na onu na kojoj ti se koljeno dva puta izvrtalo i za koje te ugrizao i pas. Eto tako je sve počelo. A jednom kad te krene, onda te baš hoće. I nikako da stane. Nastavi čitati

Baranjkuša u metropoli

Prije nego me opet neko odluči obrazovat, da objasnim. Znam da se književno kaže Baranjka, ali eto ja neću. Baranjkuša nije pogrdan naziv. Ne rugam se ljudima koji su iz Baranje jer bi to značilo da se rugam sama sebi što je inače vrlo često, ali nije sad. Baranjkuša je kolokvijalni naziv. Naziv iz milja. I ja ga baš volim takvog baranjkušastog. Tu završava ovaj kratak sat hrvatskog i etike. Sad možemo na važnija pitanja.

Kako ti je u Zagrebu? Jel’ ti se sviđa? Jesi se navikla? Jesi se aklimatizirala? Jesi se smjestila? Jesi se udomaćila? Čovjek bi pomislio da sam se preselila u Bangladeš pa da se imam na šta navikavat. Čovjek bi isto tako pomislio da me ljudi koji postavljaju takva pitanja uopće ne poznaju. Nastavi čitati

%d bloggers like this: