Jedina (ne)novogodišnja odluka koja ti treba

Ne znam kako vama, ali meni ovaj 12. mjesec ko da je čisto pravo s Marsa pao. Malo-malo pa zaboravim kapu ili rukavice jer mi još nije jasno da je zima. Advent mi se skroz nikako ne uklapa ni u šta, a o 2020. na vratima da ne govorim jer kako to već sad kad sam ja nedavno bila u Hamburgu? A to nedavno je bilo prije više od šest mjeseci!

U ovom 12. zbrajamo, oduzimamo, rekapituliramo sve sa punim ustima i hranom u obje ruke jer i onako krećemo vježbat od 1.1. A i zdravo se hranit isto od tada. Svašta se počinje tog trena kad otkuca ponoć 1.1. I to je u stvari baš super. Ko se toga onda kasnije i pridržava. Moje iskustvo donošenja novogodišnjih odluka je da ih se držim dva i pol dana i onda me prođe. I zato ih ja već godinama ne donosim. Kod mene funkcioniraju odluke donesene na najbezvezniji mogući dan i u još bezveznije vrijeme. Nastavi čitati

Halo, mama?!

Prošlo je više od osam mjeseci otkako sam se preselila u Zagreb. Brzo je prošlo. Proletilo. U snalaženju na novom poslu; novom gradu; kvartovskom životu; novom stanu; gradskom prijevozu; druženju sa starim i novim prijateljima; obilasku novih kafića, restorana, slastičarnica i palačinkarnica, parkova, šuma, kazališta i kina; putovanjima kući, na godišnje odmore i vikend-putovanja, ali i ona poslovna.

Kockala sam se. Dala sam otkaz na sigurnom i stalnom poslu sa solidnom plaćom u gradu u kojem imam svoj stan i u kojem sam gradila svoj život proteklih devet godina. Da bi se sa istom plaćom preselila u drugi skuplji grad u kojem moram plaćat stanarinu i u kojem ne poznajem baš puno ljudi, na posao na kojem nisam znala kako će mi biti i koji nisam znala raditi. I uz malo sreće koja me pratila, nisam požalila. Nastavi čitati

Muke po susedima

Dobar dan. Znam da je ovo sad kao već i veče, ali ako je danas u Zagrebu mogla puhati fejk bura, može i meni bit dan u osam navečer. I znam. Previše vremena je prošlo. Ali. Ovo vrijeme vani je odlučilo promijeniti rod i postat žena. I to ne bilo kakva, nego žena pravo u PMS-u pa ne zna šta bi, kad bi, di bi i koliko bi. A ja onda ne mogu. Popadaju tlakovi, šećeri i ostale zabavne situacija i meni neće. Ništa mi neće. Domet mi je otići na posao, bivati na poslu, vratiti se s posla i odmrznuti maminu hranu. Meteoropata od 21. Jer sam ja uvijek bila napredna za svoje godine.

I dalje mi generalno neće jer ovaj vremenski PMS već poduže vrijeme traje, ali počela sam ponovo piti svoje droge za ovakve situacije pa malo ko da me krenulo zadnjih dana. Iako te moje droge na mene djeluju na način da nakuhavam ko blesava jer mi dođe da nakuhavam ko blesava pa ako se ovo vani uskoro ne smiri morat ću preći na neke teže droge jer još kila mi ne treba. Ali uglavnom. Osjetila sam potrebu da ovaj javni prostor iskoristim za želje, čestitke i pozdrave. Nastavi čitati

%d bloggers like this: