Kod kuće se najbolje pjeva i pleše

Znate vi svi vrlo dobro da sam vam ja sve po planu i programu. A ako ne znate, evo sad znate. Od poslovnog do privatnog. Što u poslu nije ni malo loše. Sve one hitne i neplanirane taskove koji odjednom iskoče isto tako dobro hendlam jer sam hitra na mater pa sve ono planirano brzo završim pa uvijek imam dovoljno vremena i za sve ono neuplanirano. Win-win.

U privatnom životu sam spontana tako što nisam. Ja nisam nikad bila osoba koju ćeš nazvati i pitati šta radi i kad dobiješ odgovor ništa, reći joj ajmo na kavu za pola sata. Kakvih crnih pola sata! Jel’ negdje stoji da mi danas idemo na kavu? Ne stoji. Šta ti onda pada na pamet! Ja sam isto tako osoba koja ima cijelu agendu kad ide na put. Zna se koji dan se šta obilazi i gdje se koji dan jede. I nema labavo. Držimo se agende. Po planu i programu. Osim kad mi bankovna kartica ne radi, otkaže mi se let ili me ugrize pas lutalica. Onda nema ni agende, ni plana, ni programa. Nastavi čitati

Jedina (ne)novogodišnja odluka koja ti treba

Ne znam kako vama, ali meni ovaj 12. mjesec ko da je čisto pravo s Marsa pao. Malo-malo pa zaboravim kapu ili rukavice jer mi još nije jasno da je zima. Advent mi se skroz nikako ne uklapa ni u šta, a o 2020. na vratima da ne govorim jer kako to već sad kad sam ja nedavno bila u Hamburgu? A to nedavno je bilo prije više od šest mjeseci!

U ovom 12. zbrajamo, oduzimamo, rekapituliramo sve sa punim ustima i hranom u obje ruke jer i onako krećemo vježbat od 1.1. A i zdravo se hranit isto od tada. Svašta se počinje tog trena kad otkuca ponoć 1.1. I to je u stvari baš super. Ko se toga onda kasnije i pridržava. Moje iskustvo donošenja novogodišnjih odluka je da ih se držim dva i pol dana i onda me prođe. I zato ih ja već godinama ne donosim. Kod mene funkcioniraju odluke donesene na najbezvezniji mogući dan i u još bezveznije vrijeme. Nastavi čitati

U tom Somboru…

…svega na volju.

Kako sad Sombor, a prije više od dva mjeseca sam se pripremala za London i od onda se ne zna jesam se pripremila kako treba?! Ukratko – nisam. U Londonu se svašta nešta izdogađalo i uopće ne znam od kuda bi počela. I tako je prošlo već više od dva mjeseca. Dok sam ja posloživala utiske i (ne)zgode iz grada koji želim posjetiti zadnjih deset godina. A bila sam i bolesna. Većinom u glavu, malo u šlajm i alergiju. Ali sadila sam luk i cvijeće. Bit će bolje. Bit će i o Londonu. Naširoko. Ali sad prvo o Somboru. Iako to nije redom. Mislite vi da je meni lako to tako bez reda?! Ali nekad je to tako. Nekad nema reda, ni plana, ni programa, a u glavi bućkuriš na đuturasto. I to je skroz i čisto u redu. Nastavi čitati

%d bloggers like this: