Švedski vlakovi ne valjaju

1997. u Baranji se događalo to što se događalo. Ja se baš i ne sjećam. Bila sam mala. Kretala sam taman te godine u školu. Nisam razumjela ni ko su ljudi koji su tada naizmjence živjeli u našim nusprostorijama u dvorištu illiti maloj kući kako ju mi obiteljski zovemo. Živjela su sveukupno trojica. Jedan crnac. Kennedy iz Kenije. Jedan čokoladni (nisam rasist, samo je čovjek imao baš lijepu čokoladnu put). Muhammed iz Pakistana. I jedan bijelac. T.B. iz Norveške. Bila sam dijete. Nisam znala ni ko su ni zašto žive kod nas. Ali se ne sjećam da mi je to smetalo. Ili stvaralo neku neugodu. Znala sam da ne pričaju naški. I znala sam da ih zovemo umproforci.

Puno godina kasnije, kad sam počela nešto shvaćati, rečeno mi je da su u Baranji bili u mirovnoj misiji i da su živjeli kod nas jer smo imali odvojen prostor u kojem nekoga možemo primiti, a u tom razdoblju dobro su nam došli novci i dobro je bilo imati u kući umproforca. Bili su nekako dio nas. Muhammed je bio čak i na proslavi mog rođendana. Imam ga na dvije slike. Samo zato se sjećam kako izgleda. Za njega se prepričava štorija kako je palio termiku u sred ljeta jer mu je bio zima pa je onda otvarao sve prozore i vrata jer mu je bio prevruće. Jer dobra stara termika kad se jednom ugrije, ne može se momentalno rashladiti. Nastavi čitati

Bonn

Kako sam prije puta u Köln odlučila da ću na tom putovanju biti poluspontana, što je ogroman napredak od strogo organizirana, do zadnjeg nisam znala da li ću posjetiti još koji grad u blizini ili ne. Prvo sam htjela, onda sam odlučila da neću, a onda sam, kad sam stigla, skroz spontano odlučila da ipak hoću.

Oko 24 kilometara južno od Kölna, također na rijeci Rajni, nalazi se Bonn. Zavisno kojom vrstom vlaka se putuje, od Kölna do Bonna put traje oko 15-20 minuta, a isto toliko otprilike košta i povratna karta. Nije mi to bila prva vožnja njemačkim vlakovima, ali se nisam dugo vozila. I zaboravila sam kako to izgleda, tj. zvuči. U biti bolje rečeno ne zvuči. Jer ovaj moj od Osijeka do Belog ili od Belog do Osijeka buči, huči, klopće, muče. ŠTA SI REKLA?! BUČI, HUČI, KLOPĆE, MUČE. A? NE ČUJEM TE. I tako 30 minuta. Nastavi čitati

Köln

Logika kojom sam ja došla do toga da idem u Köln je vrlo jednostavna i logična. Na Skyscanneru sam tražila jeftine letove iz Budimpešte, Beograda ili Zagreba. A to je problem. Jer bi ja svagdje išla. Ukucavala sam destinacije na koje bi išla. A to je onak užasno puno destinacija i više nisam znala šta da ukucavam. I onda mi je neko otkrio najbolju stvar ikad. U kućicu from ukucaš aerodrom s kojeg želiš ići, a u kućicu to ukucas everywhere. Bilo di. I on ti lijepo po zemljama izlista destinacije od najjeftinijih karata do najskupljih.

Problem je što mi je Njemačka prva iskočila. I što ja tamo volim ići. I što tamo u sred ljeta nije ovako vruće kao kod nas. A ja ne volim kad je vruće. Hamburg ili Köln. Tamo nisam bila. Letovi za Köln su bili baš onako kako je meni pasalo. Ponedjeljak ujutro polazak i petak navečer povratak. Ali ja sam pokušala bit ko normalni ljudi. Ajde neki Mediteran. Nešta. Ali ne moš. 28 godina nisam bila ko normalni ljudi. Ne mogu sad počet. I tako sam ko normalni ljudi u sred ljeta išla na ne more. Köln it is. Prešla sam se samo oko jedne stvari. Prvi je ovo puta u mojoj karijeri ljetovanja u Njemačkoj da sam tamo doživjela 36 stupnjeva. Ali kako je u Njemačkoj sve bolje tako je i vrućina bolja. Manje sparna. Destinaciju nisam zažalila ni u jednom trenu. Vjerojatno na šok i vjevericu svih onih koji su me pitali šta ću tamo. Nastavi čitati

%d bloggers like this: