“Ludo žensko”

Oznake

, ,

Nisam. Što ne znači da neću biti. Jer žene pošašave, polude i onda ništa ne vide i nikog ne čuju. Ali evo sada dok sam razumna i prisebna kažem da neću. Ne želim. Nisam zaslužila. Ako slučajno nekad postanem, moja V ima dopuštenje da me išamara. Rekla sam joj to. Reći ću joj i ponovo. Mama, smiješ. Imaš dopuštenje ove, trenutno, razumne i prisebne mene.

Radim u zgradi od pet katova. Unutra su tri različite firme. To znači puno pušača ispred zgrade i puno kokošinjca. Neki dan, dok mi je, u današnjem svijetu pinova, šifri i raznoraznih brojeva, trebalo malo duže da se sjetim šifre za bicikli načula sam dio jednog razgovora. Inače nikad ni ne slušam koju sve politiku ljude vode ispred zgrade, ali ovaj put sam čula. A i stajale su točno pored mog bicikla. Nastavi čitati

Štreberica sa škafom na glavi

Oznake

, , ,

Svaki dan na putu do posla prolazim pored osnovne škole. Tako i u ponedjeljak. Nekima samo još jedan početak školske godine, a nekima prvi susret sa školom. Mozak mi je procesuirao informaciju da sam to bila i ja prije 20 godina. 20 godina! To je čovjek na drugoj godini faksa. Toliko je prošlo.

Svog prvog dana u školi se ne sjećam, ali se on prepričava. Prepričava se jer sam, nakon škole, na mamino pitanje kako mi se u školi sviđa odgovorila da mi se ne sviđa. Jasno. Kome bi se svidjelo da se ne može non stop igrati, nego da mora sjediti i učiti. Znaš kome?! Meni. Nastavi čitati

Kad (ne) spakuješ sve što ti treba

Oznake

, , , , ,

Prije puta sam si rekla da ovaj put nosim samo ono što mi treba. Neću biti tipično žensko i nakrcati stvari koje uvijek vratim kući. Racionalno sam vadila i stavlja u kofer samo stvari koje će mi trebati i koje ću nositi. Dopusti da ti objasnim kako je to završilo. Nije sjajno, ali moglo je i gore.

Nisam ponijela kratke hlače jer sam procjenila da mi neće trebati. Što je malo loša procjena s obzirom na temperaturu 37! Problem sam lako riješila time što sam kratke hlače kupila. Taman su mi jedne i trebale. Anyway. Lako za to. Nastavi čitati

Lako se Igoru pakirati

Oznake

, , ,

Idem na put za vikend. Di?! Trenutno te to nije briga. Vidjet ćeš i čitat ćeš. Tu negdje blizu, ali opet dovoljno daleko. Obožavam se pakirati za put. Pakiranje znači da negdje idem. A volim negdje ići. Bilo gdje. Raspakiravanje mrzim jer traje duplo duže nego pakiranje, osim u slučaju kad je sve iz kofera za pranje. A u mom slučaju je to vrlo rijetko.

Od ljeta 2012. se volim pakirati malo manje. Mrvicu manje. Ljeto. Uzlijetanje iz Budimpešte. 34 Celzijeva stupnja. Slijetanje u Berlin. 18 Celzijevih stupnjeva. Mislim, gledala sam ja prognozu ranije, ali dok se ti lijepiš i znojiš u minimalno odjeće na sebi teško je zamisli da je negdje hladnije i da će ti trebati toplija odjeća pa misliš da prognoza laže. U skladu s tim sam se i spakirala. U skladu s tim sam se i smrzla. Nastavi čitati

Zašto je nužno da se udam za doktora?!

Oznake

, , ,

Moja trenerica pilatesa je na godišnjim odmoru i za to vrijeme ju mijenja druga. Ta druga, koja nas još ne zna, pita, na prvom zamjenskom satu, ima li tko kakvih problema koji mu prave poteškoće pri vježbanju. Čekaj. Samo malo. Hoćeš kraću ili dužu verziju?! Imam ja dovoljno problema za cijelu grupu. Od svega po malo. Malo zglob, malo koljeno, malo donji dio leđa, malo vratna kralježnica i malo domali nožni prst koji je dan prije toga bio napadnut od strane kauča. Istukao ga i ovaj sirotan sav poplavio i natekao.

Nije slomljen. Bar mislim. Ja sam onako k’o što babe kažu: ako mogu mrdati prstom, nije slomljen. A to što je natekao i poplavio će prestati. Ne mogu se od sramote pojaviti na hitnoj s prstom kojeg je napao kauč. Pogotovo što ne bi bio prvi put. Nekad sam morala i lagati šta sam radila jer je zvučalo puno bolje od istine. A tamo zna biti i lijepih doktora. Nastavi čitati