Nemam ni naslov

Ovo je 50 post. Što je prilika za napisati nešto pametno i bitno. A ja nisam nikad radila ono što se od mene očekivalo pa neću ni sad. Čak naprotiv. Bit ću strašno kratka. Nije mi to bila namjera. Napisala sam cijeli post, postavila ga i ugasila komp. Krenula sam spavati. Pa sam opet upalila komp i izbrisala cijeli tekst. Nisam bila zadovoljna s tim što sam napisala. Ni malo. I nisam ga mogla takvog objaviti. Naforsiranog. Nedorečenog.

I znaš šta?! Mislim da je to oke. Nekad jednostavno ne ide. I ne možeš. I treba ti pauza. I to je u redu. Treba stat. Odmorit. I reć sad ne mogu. Ne ide. A ne vrijedi forsirati. I neću. Jer ne vrijedi. U ovom 50. uzimam pauzu. Jer mi treba. Dok sad ovo pišem sati je 2:38 h. Četvrtak ujutro. Umorna sam. Jedva gledam. Gladna sam. Žedna sam. Jednostavno mi ne ide. Inače rijetko. Ali trenutno ne ide.

Sljedeći tjedan će bit bolje.

 

%d bloggers like this: