Beograd na brzaka

Prošle godine u ovo vrijeme spojila sam onaj neki praznik, koji je pao na četvrtak, s petkom pa sam time dobila produženi vikend pa sam, da mi dupe vidi puta, išla u Beograd. Ove godine u ovo vrijeme nije praznik u isto vrijeme ko prošle godine pa nisam imala šta spojit, ali sam bila opet u Beogradu. Jedan i pol dan. Što je možda malo. Ali bolje i jedan i pol dan u Beogradu nego nula dana u Beogradu.

Bilo je kratko. Nabrzaka. Sunčano. Oblačno. Sparno. Vjetrovito. Vruće. Hladno. Uzbrdasto. Nizbrdasto. Kaldrmasto. Najedeno. Napito. Našopingirano. Kulturnoizuzdizano. Bilo je lijepo. Jer u Beogradu ti bude lijepo. Jedan je to od onih gradova u kojem imaš onaj neki feeling. Ja ga imam svaki put kad ga posjetim. Lijep je to feeling. Nastavi čitati

“Za Beograd!”

„Za Beograd! Za Beograd! Firmom Krstić! Firmom Krstić!“ – ako ne znaš odakle je ovo, o’ma idi guglati i gledati jer je sramota. Oni koji su gledali znaju kako izgleda prijevoz ovom čuvenom firmom. Nisam se baš tako vozila, ali skoro pa i jesam. Nije jedino bilo tako zabavno. Bitno je da sam stigla. Sama. Jer, kao što sam pisala, od sada putujem sama.

Stigla sam i natrag. Izujedana od komaraca. Neispavana. S upalom mišića. Ali sretna. Vesela. Iza mene je prepješačenih 38 kilometara što znači da mi više za Beli Manastir ne treba vlak i da mogu ići pješke iz Osijeka. Puno dojmova. Puno hrane. Uzbrdice. Nizbrdice. Znamenitosti. I rakije. Ne može bez rakije. Nastavi čitati

%d bloggers like this: