Sarajevo je sve to

Dvije stvari su se za vikend dogodile koje su od ekstremno značajne važnosti i vrijednosti. Prva, pojela sam deset ćevapa sa sve lepinjom i lukom (to mi je, inače, najdražio dio cijelog tog jela), a ja inače nisam ljubitelj ćevapa i za vrijeme prvog posjeta Sarajevu uopće ih tamo nisam ni jela. Druga, pila sam pravu bosansku kavu/kafu/kahvu, kako godi ti bilo milo i drago. Bez mlijeka. U 27. I bila je fina. A nikad prije mi nije bila fina i rekla sam da ja to nikad neću piti. Počela. U 27. Lažem! Tri. Pila sam i pivo. Koje isto kao ne volim i ne pijem.

Da. Za vikend sam bila u drugom posjetu Sarajevu. Put do tamo je vrlo zanimljiva situacija koja traje vječno jer ima milijun kilometara cesta koje nisu autoceste i na kojima ne možeš voziti brzo, pa izađi-uđi na granici, pa onda uđeš u Bosnu, a šta prvo napraviš kad uđeš u Bosnu?! Čučneš. Ne, ovo nije loš vic, ovo je stvarnost. Ali lijepo je da smo ovaj put imali čak na izbor europski ili čučavski WC. Ali s obzirom na 90% žena u busu, koje se sve do jedne trebaju izredati u cca 15 minuta, izbora baš i nemaš i ideš u koji prvo stigneš na red. A prvo stigneš na red u čučavac. Ali je bar zabadava. Nastavi čitati

%d bloggers like this: