Red je da si pronađemo muda

19. vijek (znam da se rečenica ne može počinjat brojkom, al viš da ipak može). Ona ima 28 godina. Prose ju četiri radioaktivna otpada (copyright by Marina Simunić – ni meni nije jasno zašto ne može bit Šimunuć ko svi normalni ljudi, al ona nije normalna). Jedan mladi i pomalo smušeni tip koji bi se i ženio jer je red, a i ne bi se ženio jer eto ne bi. Drugi od stijene odvaljeni, brkati, stariji muškarac, neki generalno-admiralni lik pun sebe. Treći kicoš na steroidima, vjerojatno prikriveni gej. Četvrti toliko neki beznačajan lik da ga odmah i zaboraviš. – Radnja je to predstave koju sam nedavno gledala.

Ima nešto u tim 28-godišnjakinjama. I dva stoljeća kasnije sve nešto skupljaju taj radioaktivni otpad. Neko skuplja salvete, neko stripove, neko figurice iz Star Warsa, a neko radioaktivni otpad. Bitno je imat hobi. Ova ženskica iz predstave ne zna jadna šta bi. Red je da se uda. Ni jedan joj se ne sviđa. Pod pritiskom odabire najmanje radioaktivnog. Onog prvog. Najmlađeg. Onda se on uplaši i pobjegne jer se ipak ne bi ženio. Al onda se on ipak vrati. Vrate se i ostala tri prosca. I u zadnjoj sceni stoje u prostoji sva četvorica zajedno s njom. Al njoj je puko film. I znaš šta im ona kaže?! Marš van, budale jedne. Marš. Van. Budale. Jedne. Nastavi čitati

Emancipirano i ponosno padam s lotre

Počela sam trčati. U utorak. 24. u mjesecu. Po hladnom vremenu. Vjerojatno ni Venera nije bila u dobroj auri Marsa. Ništa se s ničim (iliti ni sa čim jer čujem da mi ljudi broje greške, ovaj pogrješke, #NESAMŠKOLOVALA). Svejedno sam išla. Trčala sam i jučer. Nakon frizera i s, za promjenu, lijepom isfeniranom kosom na glavi. Jer već kad ti je teško i mučno bar da lijepo izgledaš. I sve obučena kao moderni ljudi koji trče. S muzikom u ušima.

Da sam poznata to bi sad izašlo negdje između Ivice i Ante pod naslovom Ovo što ćete sad vidjeti će vas šokirati. Jer ja ne trčim. Ni pod razno. Ja propuštam tramvaje/U-Bahnove/S-Bahnove jer ne želim potrčati. Doći će drugi. Čekat ću, hvala lijepa. Bila bi to vijest tjedna. Moja vijest tjedna nema veze s ničim navedenim. Možda pomalo i ima jer se radi o prijateljici koja dijeli jednaku ljubav prema trčanju kao i ja. Nastavi čitati

Jesi se udala?! I zašto nisi?!

Nisam i neću! To je odgovor koji u zadnje vrijeme dajem svim znatiželjnicima. Onima što te spopadnu dok nenašminkana, s masnim repom na vr’ glave, u bijeloj majici s tragovima višanja, lubenice i čokolade ideš samo skoknuti na brzinu do trgovine. Mom odgovoru kao da se ni malo ne čude. Vjerojatno si misle nije ni čudo kad si takve prgave naravi. A i to što hodaš okolo s masnom kosom i musava baš ne pomaže.

Oni su oni što ti traže ono što nemaš pa ti onda time nabijaju komplekse. Ili bar pokušavaju. Završila faks. Imam. Radim. Imam. Stan. Imam. Tehnički ima ga mama, ali potejto potato. Skoro 27 godina. Imam. Muž. Nemam. A jadna. Bit će. Ne brini. Kažu oni meni. Na ulici. U trgovini. Svagdje ih ima. Ko se, bre, brine?! Ja se ne brinem. Jel’ ja stvarno izgledam ko da se brinem?! Ne kužim. Nastavi čitati

%d bloggers like this: