Tri nula

Neki dan sam se našla s prijateljicom u gradu na čem drugom, nego na nečem slatkom. Sasvim jedno obično žensko nalaženje osim što je vani pljuštala kiša i bilo je zima za obući debeli, inače, zimski duks. Usred srpnja. To mi je prijateljica koja mi se prijetila da ove godine nema šanse da rođendanski poklon dobijem i jedan jedini dan prije rođendana. Ali. Korona, potresi i snijeg u martu naveli su je na razmišljanje da je ove godine svemir sam po sebi i tako već u prevelikom disbalansu da bi ga još i ona remetila i nepoštivala tradiciju. A tradicija je da Sonja svoje rođendanske poklone dobija/ižica (ista stvar) prije rođendana. Nastavi čitati “Tri nula”

“Mala” poduzetnica koja (ne) zna skuhati ćušpajz

Meni se čini da je taj drugi val korone, koji su najavljivali za jesen, skroz promašio godišnje doba pa došao ranije. Mada. Kako je malo-malo danima lijevala kiša i temperatura je bila pravo jesenska, možda i nije. A mi s istoka smo zbog tih valova korone postali čisto nezahvalni. Jer kraj šestog mjeseca je, a mi boravimo vani po gradu (sve poštujući propisani razmak kako samo mi na Balkanu znamo poštivati), u svojim dvorištima, na svojim balkonima bez da smo se i jednom namazali Sinopenom, a inače je u ovo doba godine, kod nas Istočnjaka, potražnja za njim ko trenutno za dezinfekcijskim sredstvima i kvascem. Ako to ne zaslužuje da zastanemo na pet minuta i zahvalimo se uzduž i popreko, ja evo ne znam šta zaslužuje. Jer okej ta korona i sve to, ali, mi, ljudi moji, nemamo komaraca! Nastavi čitati ““Mala” poduzetnica koja (ne) zna skuhati ćušpajz”

London 6/6

Dan peti
Prvo na adžendi petog dana bilo je pokušati vratiti moj kišobran koji sam izgubila. Ili, ako to ne uspije, kupiti mi novi mali sklopivi kišobran da imam i ja svoj londonski hand made kišobran. Iako me to malo rastuživalo jer ja volim svoj mali cvjetni sklopivi hrvatski kišobran. Vratili smo se u trgovinu hand made londonskih kišobrana u kojoj smo bili prethodni dan i našli moj kišobran točno na mjestu na kojem sam ga i ostavila. Mogli smo dalje nastaviti u dan. Nastavi čitati “London 6/6”

London 4/6

Dan treći
Iako mi je svaki londonski dan bio lijep i poseban na svoj način, treći dan bio mi je ipak najdraži. Krenuo je vrlo službeno. Prije nego što ću ići u London mama mi je dala funte koje su njoj ostale od njenog zadnjeg posjeta Engleskoj. Posjeta koji je bio prije 15-ak godina. Lijepa jedna svotica funata. Međutim. Long story short. Ispostavilo se da su te funte zastarjele i kao takve neupotrebljive. I to su toliko zastarjele da ih kod nas nigdje nisam mogla zamijeniti za nove. Ljubazni ljudi iz Engleske banke (Bank of England) na moj upit mailom vrlo su brzo odgovorili i objasnili šta mi je činiti. Da se nije radilo o jednoj većoj svoti novaca vjerojatno mi se ne bi dalo jer su me upozorili da znaju biti redovi i da se mora čekati. A ovako je naš treći londonski dan započeo posjetom ovoj službenoj instituciji. Vanjski zaštitar te pita tko si, šta si, čiji si, disbiodevedestprve, šta hoćeš i tek onda smiješ ući. Ući sam smjela samo ja jer sam ja imala posla unutra, a moja osoba je morala ostati vani i čekati me. Unutra ista serija pitanja plus pregledavanje torbe i tek onda me unutrašnji zaštitar usmjerio gdje trebam ići. Gužve nije bilo nikakve. Na samom šalteru, bez pokazivanja ikakvog osobnog dokumenta, jer se ipak nije radilo o toliko velikoj svoti novaca da je to potrebno, vrlo brzo sam stare novčanice zamijenila novima. Nastavi čitati “London 4/6”

London 2/6

Prošlo je više od šest mjeseci od naše londonske avanture, a ja još nisam lutaljkasto iznijela svoje utiske. Jedan od razloga je što mi je puno trebalo da ih saberem u glavi, drugi je što je u Londonu bilo toliko toga, a treći je, i najglavniji, ova Dalmatinka u meni. Nju kad fjaka uhvati… Ali evo ga sada. Sada nije ni skroz loš tajming jer već kad, još uvijek, ne možemo nigdje fizički otputovati, bar možemo otputovati u glavi. Vodim vas u London. Nastavi čitati “London 2/6”