Svaka mama (ne) bi me za snaju poželjela

Kaže meni mama neki dan kako je baš dobro i simpatično što često kroz svoje postove znam isticati svoje mane i sprdati se sama na svoj račun. Malo sam se zamislila nad tim. Jer razmišljanje je baš ono što ti treba po ovim temperaturama. Odjednom su, u mojoj glavi, sve te moje mane počele iskakati ko kokice. Mogao bi se čovjek fino najesti.

Mislim. Da se razumijemo. Ja sam super. Imam 27 godina; završila sam faks; bila sam na dvije razmjene studenata; upisala doktorat; imam preko dvije godine radnog staža; radim; perfektno govorim engleski, njemački i španjolski; još se sporazumijevam na talijanskom i slovenskom; puno sam proputovala; vježbam dva puta tjedno (ali previše puta tjedno jedem pa puj-pike-ne važi); obožavam kuhati; puno čitam; veseljak sam i volim plesati; imam strašno visok prag tolerancije; uredna sam; organizirana; uporna; ako mogu i znam, pomoći ću; dobra sam; sposobna i okretna. Vidiš?! Jesam ti rekla da sam super. Nastavi čitati

%d bloggers like this: