Beograd na brzaka

Prošle godine u ovo vrijeme spojila sam onaj neki praznik, koji je pao na četvrtak, s petkom pa sam time dobila produženi vikend pa sam, da mi dupe vidi puta, išla u Beograd. Ove godine u ovo vrijeme nije praznik u isto vrijeme ko prošle godine pa nisam imala šta spojit, ali sam bila opet u Beogradu. Jedan i pol dan. Što je možda malo. Ali bolje i jedan i pol dan u Beogradu nego nula dana u Beogradu.

Bilo je kratko. Nabrzaka. Sunčano. Oblačno. Sparno. Vjetrovito. Vruće. Hladno. Uzbrdasto. Nizbrdasto. Kaldrmasto. Najedeno. Napito. Našopingirano. Kulturnoizuzdizano. Bilo je lijepo. Jer u Beogradu ti bude lijepo. Jedan je to od onih gradova u kojem imaš onaj neki feeling. Ja ga imam svaki put kad ga posjetim. Lijep je to feeling. Nastavi čitati

Metropoliranje iliti jugoslaviranje

Ovaj kršni Dalmatinski dio mene koji se vidi na van obožava more, kupanje, sol i ostale popratne zanimacije. Ali ove godine sam te zanimacije odlučila preskočiti iz jednog razloga. Ja sam  jedna od onih koja se nikad u životu nije kupala u moru koje je toliko toplo da se ne možeš rashladiti u njemu, niti sam ikad doživila tih 25-26 stupnjeva mora koje Vakula svake godine prognozira. A kako sam se prošle godine na istom smrzla ko da sam bila na zimovanju, ove godine godišnji odmor provodim tako što se penzionerski kupam na okolinom bazenima gdje je topla voda.

S druge strane onaj Baranjski drugi dio mene mora priznati da sam najbolje ljetne godišnje odmore imala u gradovima jer volim obilaziti i šetati po istima. I jesti. Tako da sam nekako spontano, jer svi znaju kako sam ja najspontanija osoba na cijelom svijetu, odlučila da ću nakon Beograda otići na nekoliko dana u našu prijestolnicu. Ne kao kad se kod mene u mješobračnoj kući kaže našu pa ne znaš tko je naš, a tko njihov. Ovdje mislim baš na ovu našu, ‘rvatsku – Zagreb. Nastavi čitati

%d bloggers like this: