Ulični nasilnici

Proljeće nam polako stiže, a s time i pritisak skidanja kaputa/jakni kojima smo baš lijepo sakrili samo ću još jednu sarmu i još dva kolača. Skoro će ljeto i ovo nam je zadnji voz (može i zadnji vlak ako ti se više sviđa, meni se ne sviđa i neću) da krenemo vježbati i manje jesti da bismo bili (opet) zgodni. Tako bar kažu di god da se okreneš.

A zašto ti ideš na vježbanje kad se uopće ne vidi da si smršavila?! – pita one mene. Na ulici. Pred drugim, nazvat ćemo ih, poznanicima jer takve ljude ne nazivam prijateljima. Inače imam visok prag tolerancije i ljudi mi mogu svašta i reći i napraviti prije nego što ih prekrižim. U ovom slučaju ne radi se o tolerantnosti, nego o ignoriranju jer me za mišljenje takvih ljudi kao što je ona boli sve skupa đon, dupe i uvo, tako da ni na navedeno pitanje nisam ponudila odgovor ili objašnjenje. Mogu i ja tebe pitati zašto si ti išla na faks kad nisi najbistrija. Pa ne pitam jer imam mozak u glavi. Nastavi čitati

%d bloggers like this: