Neisplanirani planovi

Na nedavnom razgovoru za posao, koji je bio jedan od normalnijih, dobila sam pitanje gdje se vidim za pet godine. Ne volim to pitanje. Ne smatram da je glupo ili bez veze, samo ga ne volim. Problem imam s odgovorom koji nemam. U stvari lažem. Imam. Ne vidim se nigdje. Neko točno zna gdje će biti i šta će raditi za pet godina, ali ja ne. To ne znači da nisam ambiciozna ili da nemam želja i snova. To znači da sam se opekla i da od tada drugačije razmišljam.

Moj svakodnevni život je poprilično organiziran i isplaniran. Do te mjere da znam kad ne radim ništa. Danas od 19 h pa na dalje ne radim ništa. To znači da me ne možeš nazvati u 18:30 h i reći mi da u 19 h idemo na kavu jer ja ne mogu. Ne radim ništa. I to sam isplanirala. Meni se moraš najaviti dan ranije ili eventualno ujutro za navečer. Znam da to nije niti dobro niti normalno i znam da ću zbog toga naći dečka koji je najspontanija osoba na svijetu. Ali ne mogu si pomoći. Nastavi čitati

%d bloggers like this: