Svegodišnje neodluke

E tako. Preživili smo i to. Neki više, neki manje. Ja neki dan skoro pa nisam. Izašla sam iz zgrade u pola 8 ujutro da idem na posao. I onda sam se, da izvinete, sasrala. Koji metar ispred mene nije pukla, nego je eksplodirala petarda. Jer ovo što sad bacaju ja ne znam šta je, ali to ne puca, to eksplodirava. I to sve samo po sebi je loša situacija. Ono što ovu lošu situaciju čini lošijom je to što nigdje nije bilo nikog osim mene. Što znači da je neka kretenasto-idiotasta persona bacila petardu s balkona što je super kad si kreten i idiot i nije skoro tebi pala na glavu. U svim ostalim situacijama nije super.

Ali nek smo mi ušli u ovu 2019. Iako je bilo kritično da ju uopće i dočekam jer znate vi koliko teško je biti budan do ponoći?! Uglavnom. Zbrajalo se, oduzimalo, perspektiralo, sagledavalo i donosilo novogodišnje odluke. Ja ne volim matematiku pa se nisam bavila tim radnjama, a i nova godina mi ništa ne znači. Ja sam samo fascinirana činjenicom da ove godine punim 29 što znači da mogu reći rečenicu Kad sam ja upisala faks prije deset godina… što je vrlo čudna rečenica jer di je tih deset godina otišlo?! Nastavi čitati

Dvijetisućesedamnaesto, hvala ti i doviđenja

Dvije moje dobre prijateljice za tri mjeseca pune 28 godina. Što znači da ja isto toliko godina punim za sedam mjeseci. Što je strašno. Ne zato što smo mi stare (iako se nedavno nismo ni jedna mogle sjetiti šta smo se sedam dana prije toga dogovarale, tako da počet pit ginko ne bi bilo na odmet). Nego zato što smo nedavno bile 21-22. Učile za kolokvije. Padale ispite. Izlazile svaki četvrtak. Radile studentske poslove. Dobivale džeparac od mama i tata. Sad sve tri radimo za prave. Plaćamo račune. Džeparac više ne dobijamo nego što dobijamo. Udajemo se. Bar jedna od nas. Druga bi samo da joj je buket, a treća se neće nikad udat jer hvala, ali ne hvala.

Kad?! Di?! Kad je to sve tako brzo prošlo i di je ošlo?! Kad smo došli do tih poslova i udaji?! Jučer sam imala 23, živjela u Ljubljani, jela u najboljoj menzu u svemiru i sve to s treštećim S.A.R.S.-om iz slušalica. To jučer bilo je prije skoro četiri godine! Kao da smo jučer gubili bubrege čisteći snijeg, a sad je to vrijeme opet došlo iako nisi siguran jel ti koji bubreg uopće ostao od prošle sezone. Jer snijeg čistiš lopatom kojoj je drška od punog drveta, a sama lopata napravljena od željeznog znaka Stop pa ti bubreg ispadne bez da si snijeg i zagrabio. Tako ti je to kad imaš snalažljivu baku koja u slobodno vrijeme sastavlja lopate. Nastavi čitati

%d bloggers like this: