Dijete novosadskih studenata

Godine 1973. jedan 19-godišnjak iz malog sela u Baranji upisao je matematiku na PMF-u u Novom Sadu. Iste godine i isti fakultet upisala je i jedna 19-godišnja Osječanka. Četrnaest godina kasnije, s tada skandaloznih 33, su se vjenčali. Tri godine kasnije, s tada skandaloznih 36, su skoro dobili sina. Crno i dlakavo stvorenje. Na jednoj slici u crvenim hlačama, žutim hozn tregerima i bijelom majicom izgleda ko pravi dečko. Ali ipak cura.

Od malena su je puno vukli u svoj studentski grad. Nije ni čudo da je od svoje 12. vikala da će samo tamo studirati. Sa svojih 19 je promijenila mišljenje. I nije joj žao. Ali nekad se zapita. Vrlo rijetko, ali ponekad. Šta bi bilo da je bilo. Ali nikad ne bi ništa mijenjala. Jer Novi Sad joj je blizu. A Novi Sad je uvijek dobra ideja. Pogotovo za vikend. Nastavi čitati

Kad (ne) spakuješ sve što ti treba

Prije puta sam si rekla da ovaj put nosim samo ono što mi treba. Neću biti tipično žensko i nakrcati stvari koje uvijek vratim kući. Racionalno sam vadila i stavlja u kofer samo stvari koje će mi trebati i koje ću nositi. Dopusti da ti objasnim kako je to završilo. Nije sjajno, ali moglo je i gore.

Nisam ponijela kratke hlače jer sam procjenila da mi neće trebati. Što je malo loša procjena s obzirom na temperaturu 37! Problem sam lako riješila time što sam kratke hlače kupila. Taman su mi jedne i trebale. Anyway. Lako za to. Nastavi čitati

%d bloggers like this: