Novogodišnja zavaravanja

Ne volim prve sate treninga u novoj godini. Malo i zbog sarme, francuske, gice i kolača. Jer ti teško na to sve vježbat. A malo i zbog toga što odjednom bude milijun ljudi. I u svlačionici, i na treningu. A to je odjednom malo previše ljudi. I tako bude negdje do sredine drugog mjeseca. Što je čak sasvim i dugo za držanje novogodišnjih odluka. Tad shvatiš da je ovo još jedna godina u kojoj lažeš sam sebe da ćeš krenut vježbat. Pa se broj trenirača vrati na staro plus onih nekoliko endemskih koji su se stvarno odlučili držati svoje novogodišnje odluke.

I svaka im čast na tome. Lijepo je to. Nova godina. Nekako novi početak. Nove odluke. Novi ti. Baš lijepo. Ali ništa to kod mene ne može. Jedino se ne moram zavaravati s vježbanjem jer to već radim. Da nemam pokočenih problema, vjerojatno bi se s tim isto zavaravala. Ali zato ja i dalje jedem čokoladu. Sekiram se. Toleriram ljude koje ne bi trebala. Kupujem previše patika. Tako je bilo i 31.12. Tako je bilo i 1.1. Tako će biti tko zna do kad. Zato novogodišnje odluke ni ne donosim. Jednostavno ih se ne držim. Držim se odluka. Kad odlučim. Nebitno kad. Nastavi čitati

%d bloggers like this: