Vjerovali ili ne, ja sam neljubomorna žena

Idem ja u ponedjeljak onako odmorna, naspavana, poletna i bez gunđanja na posao ko što se ide ponedjeljkom. I prođem više od pola puta i shvatim da sam zaboravila ponijeti vrećicu s hranom. Što je podrazumijevalo dvije kriške banana breada za doručak, dvije voćke za međuobrok prvi, tijesto sa sirom i salata za ručak i sirova zdrava čokoladica koju sam sama pravila za međuobrok drugi. I jasno vratim se nazad kući po to. Kolega sleš prijatelj s kojim idem svaki dan na posao me gledao ko da nisam normalna i tri puta me pitao jel ću se ja stvarno vratiti kuć zbog hrane.

Naravno da hoću. Moja prijateljica A se ne bi vraćala jer je ona normalna, ja sam se vraćala jer nisam normalna i jer volim jest. Ima nas takvih. Neke smo normalne. Neke nismo. I svima nama, kakve god da jesmo, sretan ovaj naš dan. Dan žena. 8. mart. Nećemo sad ovdje raspravljat o tome da li ovo treba slavit il ne, simbolika il ne, feminizam, zašto muški nemaju svoj dan iako imaju onaj neki za koji niko ne zna kad je, muški su svinje i tako to. Ja bi nešto drugo. Nastavi čitati

%d bloggers like this: