Novi Sad je uvijek dobra ideja

Godine 2009. iz točno tri, sad nebitna, razloga odlučila sam ne studirati u Novom Sadu. Iako sam od šestog razreda osnovne škole govorila da ću studirati upravo tamo. I nigdje više. A nije ni čudo. Jer cijeli život slušam priče (a i idem tamo). Ja sam dijete dvoje studenata novosadskog PMF-a. Jedne osječke Dalmatinke i jednog pravog pravcatog baranjskog Baranjaca. Koji su se tamo upoznali. I tako je sve krenulo.

Kaže mama da sam bila tri-četiri godine kad sam prvi put bila. Ja se toga, naravno, ne sjećam. Sjećam se puteva poslije. Sjećam se da smo često išli. Sjećam se posjeta prijateljima i kumovima. Sjećam se Futoške pijace. Sjećam se Dunavskog parka. Sjećam se košave na Petrovaradinu. Sjećam se toj jednog lijepog osjećaja koji sam imala svaki put kad bi tamo došli. Osjećaja koji je i dan danas prisutan. Nastavi čitati

“Za Beograd!”

„Za Beograd! Za Beograd! Firmom Krstić! Firmom Krstić!“ – ako ne znaš odakle je ovo, o’ma idi guglati i gledati jer je sramota. Oni koji su gledali znaju kako izgleda prijevoz ovom čuvenom firmom. Nisam se baš tako vozila, ali skoro pa i jesam. Nije jedino bilo tako zabavno. Bitno je da sam stigla. Sama. Jer, kao što sam pisala, od sada putujem sama.

Stigla sam i natrag. Izujedana od komaraca. Neispavana. S upalom mišića. Ali sretna. Vesela. Iza mene je prepješačenih 38 kilometara što znači da mi više za Beli Manastir ne treba vlak i da mogu ići pješke iz Osijeka. Puno dojmova. Puno hrane. Uzbrdice. Nizbrdice. Znamenitosti. I rakije. Ne može bez rakije. Nastavi čitati

Vodim samu sebe

Ko me zna, zna da imam strašno visok prag tolerancije, ali kad mi pukne film, onda je gotovo. I pukao mi je. Ima već sad koji tjedan. Sama sebe sam dosta trpila (dragi spelling checkeru, neću napisati trpjela, hvala lijepa) i sad je dosta. Razljutila sam samu sebe, presjekla i rekla dosta. Idem. Od sada idem. Putujem. Sama sa sobom.

Moji prijatelji ili ne vole putovati i to im je bacanje novaca, ili trenutno baš za to nemaju novaca pa to trenutno vječno traje, ili se ne možemo nikako uskladiti da idemo skupa, ili cure putuju sa svojim dečkima, tj. dečki sa svojim curama, ili putuju s braćom/sestrama, ili hoće putovati samo po svojim uvjetima. Po meni sve legitimni razlozi. Ali ja sam dozvolila da njihovi razlozi postanu i moji. Nisam htjela ići sama jer je zabavnije ići s više ljudi, jer kako ću ja to, jer… Nastavi čitati

%d blogeri kao ovaj: